>
Hrvatski uljudbeni pokret www.hrvatskauljudba.hr www.croatia-stateoflaw.com  
Naslovnica arrow Ranije objavljeno arrow Politika arrow ČESTO SE PITAM ...
Petak, 18 Svibanj 2012
 
 
Glavni Izbornik
Naslovnica
Vijesti
Osvrti
Ranije objavljeno
Glasnik
Hrvatski EU glas 123
Glasnik broj 122
Glasnik broj 121
Glasnik broj 120
Glasnik broj 119
Glasnik broj 118
Glasnik broj 117
Glasnik broj 116
Glasnik broj 115
Glasnik broj 114
Glasnik broj 113
Glasnik broj 112
Glasnik broj 111
Glasnik broj 110
Glasnik broj 109
Glasniik broj 108
Glasnik broj 107
Glasnik broj 106
Glasnik broj 105
Glasnik broj 104
Glasnik broj 103
Glasnik broj 102
Glasnik broj 101
Glasnik broj 100
Glasnik broj 99
Glasnik broj 98
Glasnik broj 97
Glasnik broj 96
Glasnik broj 95
Glasnik
HRVAT EUROPEJAC
Hrvat Europejac 1
Croat European 1
Croat European 2
Glasnik srijedom
Ognjište - broj 17
Ognjište - broj 16
Ognjište - broj 15
Ognjište - broj 14
Ognjište - broj 13
Ognjište - broj 12
Ognjište - broj 11
Glasnik srijedom 10............. Ivo Matanović
Glasnik srijedom 9............... Mile Prpa
Glasnik srijedom 8............... prof. Filip Ćorlukić
Glasnik srijedom 7.............. Branimir Glavaš
Glasnik srijedom 6............... mons. Tadija Pranjić
Glasnik srijedom 5............... Diana Majhen
Glasnik srijedom 4................ Marijan Krmpotić, prof. i Tomislav Vuković, dipl. teolog
Glasnik srijedom 3............... Akademik Mirko Vidović
Glasnik srijedom 2............... Marija Dragun rođ. Takšić
Glasnik srijedom 1............... dr. sc. Ilija Barjašić
Prijava





Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Linkovi
Večernji list
Jutarnji list
Radiovaticana
Glas Koncila
Google
Yahoo
ČESTO SE PITAM ... PDF Ispis E-mail
Diana Majhen   
Ponedjeljak, 22 Ožujak 2010
PITANJE VJERODOSTOJNOSTI

Često se pitam, na koji bi se najbolji način mogli opisati oni, koji su u ex Jugoslaviji dugi niz godina bili visoki dužnosnici KP, a danas se nalaze u vrhu Vlade, ili na ključnim pozicijama u zemlji.

Nije tu riječ o onim malim, sitnim ljudima, koji su se učlanjivali u Partiju zato da bi mogli dobiti posao, ili doći na listu za stan. Naravno, daleko od toga da je to nešto pozitivno, ali ih je u jednu ruku za razumjeti. Borili su se za bolji život. Ne za neki luksuz, ne za rasipanje, tek za puko preživljavanje.

Ali što je s onima, koji su tu Partiju držali na životu, hraneći Zvijer s bezbroj nevinih žrtava, kako bi ostala dovoljno jaka da joj mogu služiti. S obzirom na funkcije koje su obnašali, ti su ljudi i te kako znali za Goli otok i sve ostale kazamate u koje su se trpali oni politički nepodobni. Znali su za UDBA-u, koja se brinula za to da se oni koje su smatrali opasnijima jednostavno likvidiraju, koja je lovila hrvatsku emigraciju po cijelom svijetu i ubijala na svakom koraku.
A nikada glas nisu digli protiv svega što se događalo.
 
Njihova je šutnja mogla biti motivirana samo iz dva razloga. Osobni probitak ili odobravanje komunističke ideologije.

Ako je riječ o osobnom probitku, o imovini koju su gomilali u vrijeme kada smo kao svi trebali biti jednaki, a sve to preko leševa onih koji se s tim nisu slagali, ne bi li oni danas trebali za to i odgovarati? Nisu dobili nikakvu opću amnestiju od nikoga za sve zločine koje su počinili, direktno ili indirektno, a svejedno ih nitko ne dira, niti se ovakva pitanja uopće pokreću.

S druge strane, ukoliko se radi o sljedbenicima komunističke ideologije, kako to da su odjednom prestali vjerovati u komunizam i Partiju baš neposredno početkom Domovinskog rata, kada je postalo savršeno jasno da se njihov voljeni komunizam dalje neće održati?
Nije tu riječ o djeci, nego o odraslim ljudima, koji su i te kako znali za što se zalažu i kojeg to komunističkog Boga štuju na uštrb čitave nacije.

Zar možemo biti toliko naivni vjerovati u to da su takvi, eto potpuno slučajno, prestali ljubiti voljenu Partiju i vjerovati u njeno djelovanje baš u času kada je bilo sigurno da joj je odzvonilo?

Ako su bili uvjereni komunisti toliko godina, sigurno da su to ostali i danas, čast vrlo, vrlo rijetkim iznimkama. A ne bi li i oni koji su to činili iz uvjerenja također danas trebali odgovarati, jer dok su oni provodili volju Partije, ljudi su robijali i umirali, svud oko njih, radi volje te iste Partije. I to im uopće nije smetalo.

Za očekivati je bilo, nakon svih muka i žrtava koje smo podnijeli stvarajući ovu zemlju, da oni koji su bili dio zločinačkog sistema nikada više ne dođu u poziciju da imaju vlast u rukama. A dogodilo se upravo obrnuto.

Kod nas su komunistički pedigrei i dalje izgleda najbitnija stvar pri odlučivanju o tome tko će zauzeti višu funkciju u Državi.

Svi su ti bivši komunisti izgleda dobili kolektivnu amneziju, pa se nitko od njih ne sjeća što se događalo dok su bili na vlasti u ex Jugoslaviji. A još je gore što je istu tu amneziju izgleda dobio i hrvatski narod, pa je zaboravio ne samo one koji su pali u borbi za slobodnu nekomunističku Hrvatsku, nego i one koje su komunisti pobili, prognali i zatvorili tijekom svoje skoro pola stoljeća duge vladavine.

Pa tako, umjesto da javno prozivamo one koji su bili dio zločinačkog aparata i tražimo njihovu odgovornost, mi ih nagrađujemo glasajući na svakim izborima za njih.

I jako me zanima, što svaki čovjek koji na bilo kojim izborima zaokruži ime nekog bivšeg komunističog funkcionara očekuje od njega. Da će se boriti i zalagati za Hrvatsku?

Pa da je njima bilo do Hrvatske, ne bi radili ono što su radili u bivšoj državi. Njima je uvijek i uvijek bilo stalo samo do sebe samih i/ili do komunističke ideologije.

Znači, svjesno se biraju oni koji Hrvatsku nikada nisu htjeli, koji su šutjeli dok su odvodili one koji su se zalagali za njenu slobodu i samostalnost, ili su pak i direktno sudjelovali u svemu tome. I od takvih se ljudi očekuje da budu moralni, pravedni i rade za naše dobro.

Je li, recimo, predsjednik Josipović, kojemu su danas puna usta pravde i pravednosti, spavao zimski san sve one godine dok je bio u KP, pa nije znao što se u zemlji događa? Ili mu u ono vrijeme pojam pravde i pravednosti nije bio bitan, sve dok nije otkrio kako je to zgodan slogan za predizbornu kampanju?

Kakva je vjerodostojnost takvih ljudi, koji su se do jučer zalagali za jedno, a danas za drugo, a pri tome su i onda i sada izborili za sebe mjesta koja im donose moć i novac?

Sve dok je naivnih, koji misle da vuk mijenja i dlaku i ćud, nikada u ovoj zemlji neće krenuti na bolje. Sve dok vlast povjeravamo onima koji su šutke prihvaćali ubijanja, zatvaranja i kršenja svih mogućih ljudskih prava, a pri tome bili dio te iste vlasti, možemo očekivati samo gore i gore.

U ex Jugoslaviji nije bilo dobro za nas Hrvate.

Na žalost, ništa se promijenilo nije.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Izlog knjiga

Zbiljnosti osnivanja i djelovanja 66. pukovnije za izgradnju cesta



Branitelji trebaju biti nositelji hrvatskog gospodarstva



Nezakonitosti zamjene dionica u kuponskoj privatizaciji



Carla del Ponte: Bijeg od istine



Dušan Vujić i ortaci u pljački državnih robnih zaliha



Pete kamatne tablice 1-120%

Tko je Online
Gostiju online: 12

OGNJIŠTE BROJ 18 



HRVAT EUROPEJAC - NOVI BROJ: 2 


Slični Sadržaji
 
Top! Top!