| GOSPODINE MILJAK ZAŠTO NE BISTE I VI PROMIJENILI SVOJE MIŠLJENJE |
|
|
|
| Josip Kokić | |
| Srijeda, 09 Prosinac 2009 | |
|
Odgovor Josipa Kokića Josipu Miljku na njegov osvrt u svezi s mojim pismom upućenim Sv. Ocu Papi
Gospodine Miljak, bilo je prigode za osobni razgovor, ali eto Vi ste se odlučili za javno, pa ću javno i dati svoj osvrt, kako bi naši brojni čitatelji diljem svijeta mogli čuti oba zvona, a možda i Vi promijenite svoje javno izneseno mišljenje.
Ponedjeljak, 2. studenog 2009. Spomen dan vjernih mrtvih ili kako se kaže Mrtvi dan, povela se je rasprava u Hrvatskom Saboru o sramnom prijedlogu Sporazuma sa Slovenijom o granici na moru. Eto od četiri i po milijuna žitelja RH, jedini sam došao otvoreno prosvjedovati ispred zgrade Hrvatskog Sabora, protiv Sporazuma, pa sam u svojoj poruci napisao: zastupnici ustanite od mrtvih, danas na Dan mrtvih i glasujte protiv tog nametnutog Sporazuma. Na žalost to se nije dogodilo, a odavno sam napisao da je ta institucija odavno doživjela vlastiti suicid, i da u biti ne postoji, jer ne štiti opravdane i duboko utemeljene nacionalne interese. Zar sam trebao biti terorist i nametati silom svoja stajališta? Između sile i žrtve, uvijek biram vlastitu žrtvu za dobro svojeg naroda i svoje obitelji. Visoki kler smatram itekako odgovornim, a posebice nadbiskupa Bozanića i predsjednika HBK Marina Srakića. Imali su konferenciju HNK u Dubrovniku, ali stajalište o granici su odgodili, pa je komisija Mir i dobro, morala u zadnji čas iznijeti svoje stajalište, koje je nemjerljivo dobro i argumentirano. Bio je predan javnosti u petak, subota je bila posvećena preminulima, kao i ostalih nekoliko dana, a rasprava je već bila u ponedjeljak. Taj neshvatljivi datum predaje, koji je očito nametnut od dvojice spomenutih, je sramotan i slika Pilatovskog pranja ruku. Eto nije da nismo reagirali. Kulminaciju sam doživio upravo neki dan na promociji knjige o dvadesetoj obljetnici komisije Iusticia et Pax, kad se je u svojem uvodnom govoru nadbiskup Bozanić neizravno ogradio od izjave te komisije o granici na moru sa Slovenijom. Upravo taj trenutak je bio povod, a ne uzrok mojeg obraćanja Sv. Ocu. Čovjek se može ograditi možda od nekog člana te komisije, jasno prije objave, ali se ne može ograditi od Pravde i Mira, komisije HBK. To je isto kao da se Hrvatski Sabor na pr. ogradi od nekog svojeg Odbora u kojem su zastupljene sve parlamentarne stranke ovisno o rezultatima parlamentarnih izbora. Dakle to je apsurd! Isto tako sam u svom štrajku glađu i žeđu na Kamenitim vratima doživio agresiju od samog župnika koji je prijetio policijom, uostalom kao i pred Saborom, pa sam stoga i pošao malo dalje, Majci Božjoj, koja me je rado primila i očuvala. Tu moju žrtvu nazivati mazohističnom a pismo posve nepotrebnim, je po meni neshvatljivo. Riječ mazo… ili sado-mazo… spada u nešto sasvim drugo i protuprirodno, zar ne gosp. Miljak. Moj cilj kao i u svim prijašnjim štrajkovima bio je probuditi savjest građana da ne dopuste da netko odlučuje kao u komunizmu u ime naroda, a bez naroda. Danas u tzv. demokraciji događa se znatno gore, opet u ime naroda. Hvala Bogu vjerujem da sam barem malo pridonio buđenju te savjesti, jer skupljeno je enormno mnogo potpisa, dvjesto tisuća, i to u svega dva tjedna, a Hrvatski Sabor u tom razdoblju ratificira Sporazum. Račan ipak to nije učinio. Sada je stvar u rukama Ustavnog suda, jer ignoriranje naroda-građana je dovoljan razlog poništenja te ratifikacije. O roku skupljanja potpisa i brojci suvišno je i govoriti, pa nije čudo da tu vlast nazivamo veleizdajničkom, jer ona to i jest. Kako samo imaju obraza u ovim tzv. izborima pristupati građanima, primarno mislim na stranačke kandidate. Vjerujem da sam bio više nego jasan i argumentiran. Moj odgovor je kao i Don Josipu, u svojem pismu ne bih promijenio ni zareza!!! |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
