HVALJEN ISUS I MARIJA SV. OČE!

Josip Kokić
Srijeda, 13 Siječanj 2010
DRUGO OTVORENO PISMO JOSIPA KOKIĆA SV. OCU BENEDIKTU XVI. Sinoćnja vijest na HTV-u kako ste Sv. Oče pred diplomatima javno podržali arbitražni sporazum između Hrvatske i Slovenije, ostavila me je na trenutak kako se kaže bez teksta, ali samo na trenutak. Nakon toga sam počeo intenzivno razmišljati o svemu i sjetio se Vašeg predšasnika na Sv. Stolici Ivana XXIII, zvanog dobri Papa i dokumentarnog filma o njemu posvećenog koji sam gledao na hrvatskoj televiziji. I tada sam shvatio ponovo kakovo je okruženje bilo oko njega i koliko su mu zadavali brige ti utjecajni pojedinci na njegov apostolat. Svi dobro vjerujemo i znamo da ipak Sv. Duh vodi Crkvu i da je neće vrata paklena nadvladati, a da crkveni nauk nikada neće biti poljuljan, a Vi ste nakon hrvatskog kardinala Šepera bili dugi niz godina na čelu te kongregacije. Po tom pitanju Vi i jeste i svet i nepogrešiv, i to je ono u čemu nema dilema na Petrovoj stolici za sve vjernike katolike diljem svijeta. Sve što je izvan toga i što zadire u tzv. političko djelovanje pa i mnoge druge stvari svi smo podložni pogreškama i propustima koji su i Vama Sv. Oče imanentni. Vjerujem da oni iz Vašeg bliskog okruženja koji su Vam podastrli, ovaj recimo neuobičajen stav o već spomenutom Sporazumu, nije učinjen u dobroj namjeri, čime su i mene potaknuli na ovo moje pismo koje upućujem Vama. To mi je nalagala moja savjest, moja vjera i moje dugo iskustvo u obrani vjere, ljudskih prava i hrvatskih nacionalnih interesa. Vjerujem da su ti poticaji došli iz Hrvatske od onih koji su mi i 2003. god. onemogućili uručenje Sv. Ocu Ivanu Pavlu II. inicijativu APEL ZA VUKOVAR, prilikom njegove posjete RH. Potporu tom Apelu dobio sam i od Vaše administracije, ali je zaustavljena od dvojice hrvatskih biskupa, nadb. Bozanića i tada biskupa Srakića. Ako je tako bilo u pitanju Vukovara, grada heroja i planetarnog simbola obrane jednog napaćenog naroda, hrvatskog naroda, tada sam sklon vjerovati, kako je i ovaj podmetnuti Vam slučaj, posljedica takovog odnosa. Svaki čovjek, duhovan i humanist, je u načelu uvijek za sporazum u bilo kojem području života i djelovanja, ali i tu postoje granice. Ovaj arbitražni Sporazum je državi Hrvatskoj nametnut od strane EU ili bolje rečeno to je ucjena, jer Slovenija je uvijek imala, ima i imat će slobodan prolaz hrvatskim morem do svojih luka bez ikakvih zapreka. Sjetimo se samo kako se je EU, a tu ne mislim na narode već na, da budem iskren bešćutnu administraciju, koja i vlastitim članicama nameće stajališta često suprotna njihovim autentičnim interesima. Vi jeste uzeli ime Sv. Benedikta, čija je želja bila ujedinjena Europa i to je dobro, ali ta EU je već u svojim temeljima ugradila mnogo toga što je labilno, a kršćanske korijene kao temelj nije prihvatila, već truli liberalizam, pa kako im vjerovati. Haaški tribunal je njihova prava slika, koji je daleko od pravde pa čak i od prava. Zar je njihov pritisak, ponavljam i ucjena da RH ne proglasi svoj gospodarski pojas po opće prihvaćenom međunarodnom pravu za morske granice između država nije vidljiv pokazatelj posebnog odnosa prema Hrvatskoj. Sv. Oče, Hrvatska je samo tražila Međunarodni sud za prava mora u Hamburgu, ili Međunarodni sud pravde u Haagu i ništa drugo, pa se pitam zašto od toga slovenska vlast bježi kao i njeni biskupi, što je po zdravom razumu i savjesti posve neprihvatljivo. Nedavno sam razgovarao s hrvatskim i svjetski poznatim stručnjakom za prava mora, prof. dr. sc. Iblerom koji je krajnje začuđen tim stavom, što je i javno bezbroj puta iznosio, kao i drugi stručnjaci. Zadiranje politike u opće prihvaćenu pravnu materiju je krajnje nemoralno, a to Crkva ne smije niti može podržavati. Katolički biskupi Slovenije tu su pali na ispitu, i to nije dobro za Crkvu, kao što nije bila dobra ni javna neizravna izjava nadb. Bozanića, koji se je ogradio od svoje komisije Pravda i mir, kao što sam Vam već pisao u mojem prvom pismu o njihovom stavu po pitanju granice sa Slovenijom. Taj stav je za mene kao i mnoge domoljube autentičan kršćanski, ljudski i pravno potpuno relevantan. Ovakvo ponašanje je upravo u skladu s Vašom ne tako davnom izjavom, kako je katolička Crkva brod koji pušta vodu na sve strane. Vjerujem Sv. Oče, da ćete ovo moje otvoreno i iskreno pismo shvatiti, razumjeti i prihvatiti kao autentično kršćansko, koje je ujedno i stajalište duboko vjerujem, velike većine Hrvata. Da je to točno kazuje i činjenica da nam naša hrvatska Vlast nije omogućila referendum, što je temeljno ljudsko i građansko pravo, kako bi se izbjegli sukobi a demokracija potvrdila. Za taj cilj sam osobno štrajkao pred likom majke Božje od Kamenitih vrata pet dana bez vode i hrane, kako bi potaknuo savjest građana da ne dopuste donošenje odluka u ime naroda kao i komunizmu a bez naroda. Tada je od mladih ljudi prikupljena peticija za referendum od dvjesto tisuća potpisa i uručena Hrvatskom Saboru, upravo u vremenu kad je taj isti Sabor u vrijeme prikupljanja potpisa donio odluku o ratifikaciji Sporazuma, čime je ignorirao volju građana. Time bi se morao ozbiljno pozabaviti hrvatski Ustavni sud, ali znamo iz debelog iskustva kako funkcionira u našim uvjetima. Vjerujem da sam Vam dovoljno i logički razjasnio čitav slučaj, kao nestručna osoba ali sasvim dovoljno informirana i razumna da bi mogla imati svoje čvrsto stajalište, a oni koji su Vam predložili Vašu javnu izjavu, i doveli Vas u neobičan položaj bez Vaše krivnje neka se dobro zamisle što čine na štetu prava i pravde, a time i same vjere. HVALJEN ISUS I MARIJA! uz želju za dobrim zdravljem i skorim posjetom RH kako bi nas bolje upoznali i tzv. velike ljude a i tzv male, vjerne Vašoj svetosti i svojoj katoličkoj vjeri.

« Prethodna		Sljedeća »