|
IZBORI PRETVORENI U LAKRDIJU (2. dio od 3) |
|
|
|
|
Rudi Tomić
|
|
Nedjelja, 16 Prosinac 2007 |
Postizborna TV-uvesaljavanja
A i inače u toj smo izbornoj noći na Hrvatskoj televiziji mogli uživati u mnoštvu drugih gluposti. Najprije one “izlazne ankete”! Kakav šok za jedne, kakvo slavlje za druge! No, ne samo to. Uvažena TV-novinarka Dijana Čuljak dovodi pred kamere nikoga drugoga doli - novoga premijera! Tako ga i javno oslovljava! I gle čuda, čovjek se, čak ni iz neke lažne skromnosti, uopće ne buni, niti ograđuje! Naprotiv, on to i sam izrijekom potvrđuje! Nešto poput svojedobno Gerharda Schrödera u Njemačkoj, koji poslije objave prvih izbornih rezultata najprije uzdignutih pobjedničkih ruku dolazi pred svoje poklonike, da bi samo kratko vrijeme iza toga posramljen morao pružiti ruku svojoj rivalki i pobjednici tih izbora, današnjoj njemačkoj premijerki Angeli Merkel. Tko bi rekao da ista boja (pa i na tako velikoj distanci) rađa istim postupcima!
A onda odjednom hladni tuš za prve slavljenike! Veliki, bitni preokret (i valjda otrežnjenje novog premijera): GONG-ove prve analize predkazuju znatnu prednost HDZ-a! Pomutnja je potpuna. Za razliku od Čačića, koji u svojoj, inače ni sa čime i ni sa kime usporedivoj prepotentnosti, još uvijek javno sanjari o sebi kao zamjeniku premijera, čelnik stranke HSU izražava javno i jasno svoje razočaranje i gnjev na birače, koji nisu honorirali što je sve za njih učinio. Baš su glupi ti birači! Kakva šteta što unatoč tome imaju uvijek – pravo! A i novinarka Čuljak osjeća se nekako nelagodno! Kako joj se to samo omaklo da je baš ona prva proglasila novoga premijera! Pa da tu nelagodu nekako ispravi, ona ponovno traži uključenje u program, jer, eto, pred sobom ima opet gospodina Ljubu Jurčića. I samo što ju je u program uključio, a ona Jurčiću (koji je, eto, za silu bio spreman postati i premijerom!) pokušala postaviti prvo pitanje, Mislav Bago je primijetio da se u HDZ-eovoj centrali pojavio ni manje ni više nego sam - Ivo Sanader! I u isti tren, bez isprike i pardona, kolegicu Čuljak i njezinog sugovornika, uvaženog potencijalnog premijera Jurčića, Mislav jednostavno isključuje, preskače, kao kakve klince, a da nisu uspjeli progovoriti ni riječi. Naravno da poslije toga novom premijeru te večeri (pa čak i idućih dana) više nije bilo ni traga.
Iza toga su nas uveseljavali uvijek novim rezultatima. Najavljena velika prednost HDZ-a pred SDP-om počela se topiti. Sve do samo 3 mandata prednosti! Poslije se to ipak popelo na 5! A kada je sutradan k tome došlo još 5 (između ostalog i onih od nas Hrvata bezvrjednika i probisvijeta, koji smo svojedobno iz obijesti otišli iz komunističkog raja, pod čije nas skute SDP i posebno HNS ponovno žele uvući), HDZ je došao na svojih 10 mandata prednosti! I tu bi za sada za svaki imalo zdravi (ovdje čak i imalo pošteni) razum toj priči, barem privremeno, mogao biti kraj. Barem što se tiče pitanja kome bi predsjednik države trebao najprije ponuditi da sastavi novu vladu. I za poznatog urednika-novinara Pukanića u Otvorenom od utorka, 27.11. u tome nema nikakve dileme. Sve drugo, barem u ovom trenutku, smatra pukim naklapanjem, a podsmijehom kojim je to popratio, samo što nije rekao – običnom glupošću! No naš predsjednik kao da se baš u toj disciplini nikome ne da pod pete, pa samo dan poslije toga javno i predsjednički važno (u takvim slučajevima redovito s povišenim obrvama) izjavljuje da su i radikali u Srbiji imali najveći broj mandata, a da im sastav vlade nije bio povjeren! Rekao i ostao živ! Za nas još jedna prilika da se prisjetimo kako je, komentirajući predsjednikove povišene obrve, u jednom novinskom članku svojedobno bilo napisano da su one u funkciji uvijek onda kada predsjednik ne govori istinu ili kada izvaljuje neku od svojih već prepoznatljivih gluposti!
|