Gospodo!

Kao što god je nemoralno prešućivati zlo počinjeno žrtvama rata, tako je nemoralno izmišljati liste onih koji da su 'završili mučenički u Jasenovcu', a ustvari nikad tamo nisu dospjeli, pak tamo nisu mogli biti ni pokopani.

Ovdje se želim osvrnuti na sedam osoba koje nose prezime KOZOMARA, a za koje se tvrdi da su živjeli u Livnu, i da su odatle deportirani u Jasenovac, a to su: Rajko, Zora, Slavko, Mila, Rade, Luka i Miloš.

Prvo, u samom gradu Livno nije bila naseljena ni jedna obitelj KOZOMARA. Sve Kozomare u Livanjskom okruženju potječu iz sela Bila (gdje sam i ja sam rođen) i oni su bili i moji najbliži susjedi.

Kozomara RAJKO umro je prirodnom smrću prije nekih desetak godina, a ostavio je potomka, sina Žarka koji i sad živi na njegovu ognjištu.

Kozomara ZORA, kći Stojana i Ruže, udana je 1947. u livanjsko Donje Polje.
Kozomara SLAVKO oženio se je 1949. sa Stanom iz Gubera i s njome rodio
dvije kćeri, a u Biloj je jednoj katoličkoj udovici dao i sina Vojina.

Kozomara MILA, kći Luke i Danice, udala se je 1956. u selo Mokronoge za tamošnjeg šumara.

Kozomara RADE sin Đorđe i Anđe, odselio je u USA, u Detroit i tu se oženio nakon rata.

Kozomara LUKA, brat Đorđa poginuo je kod livanjskog sela Prolog 1941. i tu je i pokopan.

Kozomara MILOŠ, brat Lukin kao mladić je odselio u Suboticu, gdje se je oženio, a 1955. odselio je u USA k svom bratu Radi i odveo Lukina sina - malog Luku zvanog 'Braco' kako bi naslijedio baštinu svojih stričeva koji nisu imali djece.

Kad čovjek uzme u obzir da ste vi i žive ljude proglasili žrtvama koje su umorene u logoru Jasenovac, može se pretpostaviti da to nisu bili usamljeni slučajevi. Vaše liste 'žrtava u Jasenovcu' sliče na popis živih i mrtvih koji su dospjeli na razne strane svijeta, kao da su pobijeni i to gdje drugdje ako ne u - Jasenovcu. Tako su najbolje investirani u jedan opasan presedan koji se naziva - raspirivanje mržnje.