| KONAČNA RJEŠENJA don IVANA GRUBIŠIĆA |
|
|
|
| Josip Kokić | |
| Petak, 26 Ožujak 2010 | |
|
MOJ OSVRT NA IZJAVE O PISMU HBK DOBRO POZNATIH I "UGLEDNIH" TEOLOGA ANNAMARIJE GRÜNFELDER I DON IVE GRUBIŠIĆA
Čitajući njihove izjave na portalu Hrsvijet a poznajem ih dugi niz godina, nimalo se ne iznenađujem njihovim stavovima. Od samih početaka njihovog javnog djelovanja doista su dosljedni u svojem krajnje naglašenom liberalizmu kakvog Europa poznaje. Ti stavovi su daleko od teologije i katolicizma, pa evo vidim da se čak gospođa Anna i odrekla predstavljanja svoje teološke komponente u svojem akademskom obrazovanju. Pošteno, kako bi ljudi znali prosuđivati o njenim stavovima. Bilo bi isto tako pošteno da to učini i miljenik hrvatskih medija, posebice televizijskih i naše gore list don Ivo Grubišić. Uglavnom sva njegova sociološka izlaganja kroz dugi niz godina počinju i završavaju uvijek nekim križaljkama. Točku po točku 1,2,3, itd. i nudi za sve konačna rješenja.
Gospođa Anna kaže, Europa nije samo kršćanska nego sekularna i prosvjetiteljska. Da je materijalizam i konzumerizam zavladao ljudima nije ništa novo, ali to se primarno odnosi na bogate, dok izrazita većina građana Europe se bori, kako egzistencijalno preživjeti s minimalnim potrebama. Profit bogatih je postao njihov bog, koji pred sobom zatire svaku ljudskost, svaku suosjećajnost prema bližnjemu, pa nije čudo da se u toj populaciji javljaju svakojake izopačenosti, koje naš teološki dvojac naziva civilizacijskim pomakom s prosvjetiteljskom komponentom. Nije čudo da je to zahvatilo i dio katoličke Crkve, jer ljudske slabosti imanentne su svim ljudima. Zato je vjera ta koja im nudi kontrolu nad tim slabostima i odstupanjima od kršćanskih načela. Jedno je kritizirati negativnosti u samoj Crkvi sa željom da ih bude što manje, što uvijek činim kroz dugi niz godina u svojem javnom djelovanju, a sasvim drugo je podupirati nešto što nema veze s katoličkom vjerom odnosno istinskim kršćanstvom. Osobno se radujem kad kritiziram neke javne osobe bilo u Crkvi ili izvan nje, ako se barem malo mijenjaju na bolje i uvide svoje zablude, jer oni su pomak svijeta na bolje, a konstanta dobrih ostaje konstanta. Eto naš don Ivo veli, onaj tko se ne mijenja u skladu sa svijetom, ostaje u prošlosti, pa naši biskupi ne mogu zaustaviti civilizacijske pomake bilo kakvim svojim izjavama za javnost ili pismima. Don Ivo je ovdje posve otvorio i rastvorio samog sebe kao čovjeka i svećenika, pa ga Crkva opet nije izopćila zbog njegovog civilizacijskog "napretka". Dekreti ne mogu sve rješavati, a najbolji put je samog sebe dobrom voljom mijenjati iz dana u dan, i time utjecati na bližnje. Tu bi naši biskupi doista mogli, jer krajnje je vrijeme, razmišljati o sebi i svojem ponašanju i pretjeranoj materijalizaciji klera. Već u samom sjemeništu se naziru osobnosti i sklonosti pojedinih sjemeništaraca i to je polje rada i djelovanja u odgoju dobrih svećenika. Ova enormna investicija biskupa na Ksaveru je veliki promašaj i ružna slika, a prije mnogo godina je bio negativan odjek vjernika pa i moje malenkosti, ali su opet krenuli u izgradnju, izgradnju u neprimjerenom vremenu. Koliko su samo mogli izgraditi dječjih jaslica i vrtića, što je daleko važnije za narod i naciju i samu vjeru s djelima, a ne samo riječima. Čovjeka se ne smije mrziti, već njegova nedjela i radovati se njegovom pomaku na bolje, pa se nadam da će ova moja kritika ljudska i kršćanska imati pozitivnog odjeka na njihovo ponašanje i da će sa daleko više vjere i hrabrosti nastojati očuvati svoje stado od europskog bešćutnog liberalizma koji hara svijetom, i koji sve želi staviti pod jednu kapu od Europe pa do cijelog svijeta, ubijajući jedinstvo i bogatstvo u različitosti. Globalizacija i mega države i jest njihov projekt. Kršćanske korijene i kršćanska načela još nitko nije nadišao, pa se vraćajmo njima i čuvajmo ih kao zjenicu oka svoga. Na kraju poručujem don Ivi obožavatelju umirovljenog predsjednika Mesića i sličnih njemu, da dobro razmisli o svojim postupcima u osami i razlikovanju dobra od zla. Tko to ne razlikuje ne može se nazivati vjernikom katolikom-kršćaninom a kamoli dijeliti lekcije o pometanju ispred svojih vrata, a vlastita zanemariti.
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
