LJUDSKA PRAVA HRVATSKOG NARODA

Rudi Tomić
Srijeda, 24 Ožujak 2010
PRAVOSLAVNA CRKVA U HRVATSKOJ Temeljni uzrok stvaranja Istočnog pravoslavnog kršćanstva bilo je stoljetno trvenje grčkog i latinskog poglavarstva, koje je konačno dovelo do poznate "velike shizme" - raskola između istočnog i zapadnog kršćanstva 1054. godine. "Najveći uzrok odvajanja istočne Crkve od zapadnog kršćanstva bio je odbijanje zahtjeva rimskog biskupa za vrhovnom vlašću. Bilo je i neslaganja oko klauzule dodane Nicejskom vjerovanju od strane zapadne Crkve u kojoj se za Duha Svetoga kaže da je proizišao iz Sina kao i iz Oca, a to je naučavanje koje pravoslavni odbijaju." (Michael Sadgrove, The World's Religions, 1982. London). Od 1054. godine pravoslavne episkopije nosile su imena mjesta ili pokrajina, u kojima su bile osnovane. Grčka, čim je stekla nezavisnost 1830. godine, kralj ju je proglasio kraljevinom i pravoslavnu crkvu nazvao "grčkom". A tek nakon 1920. godine počele su pravoslavne crkve u Istočnoj Europi dobivati i nacionalne nazive. Prelaskom s općenitog vjerskog shvaćanja u nacionalno religijsko poimanje, u takvom ozračju osnovana je Ruska pravoslavna crkva, a potom je utemeljena i Srpska pravoslavna crkva, te sve ostale pravoslavne crkve u svijetu uključuju se pod utjecaj državnih vlasti. S tim preoblikovanjem pravoslavlje mijenja i nazor duhovne doktrine i prelazi s univerzalnog u državne sustave vladajućih režima. Međutim, dok su ostale nacionalne pravoslavne crkve ostale u svojim državnim okvirima, srpsko je pravoslavlje naglo počelo krčiti sebi put na zapadnu stranu od rijeke Drine, noseći sa sobom, uz Božju riječ, natruhe velikosrpskog šovinizama. Zbog nacionalističkog ekspanzionizama Srbi su doživjeli preobraćenje - s pravoslavlja u srboslavlje. Si diis place! (ako bogovi mogu takvu glupost podnijeti!). Srbi su također konzumirali pravoslavne vjernike drugih nacionalnih manjina i pripadnike ostalih vjerskih opredjeljenja u Hrvatskoj i BiH, koji nisu katolici ili muslimani. Makedonski i crnogorski pravoslavci oslobodili su se od Beograda i Srpske pravoslavne crkve, dakle osamostalili su se kao nacionalne države i samostalne pravoslavne crkve, jedino što je još ostalo pod izravnim utjecajem beogradske Srpske pravoslavne crkve su - hrvatski pravoslavci i srpska manjina u Hrvatskoj i BiH. Pravoslavlje na srpski način Ne kanimo pisati osvrt na ortodoksno pravoslavlje s teološkog gledišta, nego ćemo usredotočiti kratki pogled na zapadne susjede Srbije, kako je srpskim nacionalnim manjinama Beograd perfidno nametnuo srpstvo uz pravoslavlje, te posljedično na politička stajališta, koja su utrla staze tolikim zločinima na teritoriju Hrvatske i BiH. Breme velikosrpskog pravoslavlja hrvatski je narod nosio na svojim leđima skoro cijelo jedno stoljeće, u svojoj državi, koje se tijekom Karađorđevićeve Jugoslavije osnažilo u četništvo, a tijekom Titove Jugoslavije u "antifašizam" i ostavilo tragove gnjusnih posljedica diljem Hrvatske. Hrvatski je narod stoga, čim je imao priliku, skinuo jaram okupatora (1941. i 1991.) uz velike žrtve. Drugi Svjetski rat otvorio je mogućnost hrvatskom narodu stvaranja Nezavisne Države Hrvatske na povijesnom i etničkom teritoriju, koja je bila pravedna i pravna država - i međunarodno priznata. Onima kojima je NDH bila trn u oku nazvali su "papet" državom - Loci communes (otrcana fraza), jer je imala Njemačku za saveznika. Naime, po toj logici Srbi su stoljećima bili - turska, ruska i engleska papet "država", ali takvom je nikad neće nazvati Židovi, Srbi i Jugoslaveni, mada žive u Hrvatskoj! Nezavisna Država Hrvatska nije bila Pavelićeva, nego je stvorena voljom hrvatskog naroda, uz najveće ljudske žrtve, u borbi protiv udruženih neprijatelja: srpskih četnika, srpskih partizana, hrvatskih jugoslavenskih partizana (Mesićevih "antifašista") i svjetskih neprijatelja predvođenim engleskom masonerijom. U takvim ratnim vremenima, u NDH je postojala Hrvatska pravoslavna crkva i Hrvatska islamska zajednica, kojoj je država sagradila i velebnu džamiju. Novoutemeljene vjerske zajednice u Hrvatskoj, kao i katolička crkva, bile su odvojene od države i uživale potpunu samostalnost. Nakon sloma NDH srbo-partizani su uništili opstojnost Hrvatske pravoslavne crkve, a Njegovu uzvišenost Zagrebačkog metropolita Germogena (Gregor Ivanović Maksimov) ubili su prvog dana kada su ušli u Zagreb. Zabranjena je bila i Hrvatska islamska zajednica i oduzeta im je džamija; Zagrebačkog muftiju Ismeta Muftića osudili su na smrt strijeljana, a stotine njegovih sljedbenika – hodža, imama i hafiza u Hrvatskoj također je mučki ubijeno. Obnova Pravoslavne crkve u Hrvatskoj "Država, naime, raspolaže brojkama da u Hrvatskoj postoji oko 11.400 stanovnika koji su se po nacionalnosti izjasnili kao Hrvati, a po vjeri su pravoslavci. Pri tome se nisu izjasnili ni kao članovi SPC-a niti MPC-a, a niti Crnogorske pravoslavne crkve, Grčke, Rumunjske… Opredijele li se oni kao članovi Hrvatske pravoslavne zajednice, država će ih priznati po automatizmu!" – rekao je Franjo Dubrović, tajnik komisije za odnose vjerskih zajednica Republike Hrvatske. (Darko Pavičić, Večernji list, 14. 03. 2010.) Dakle, pravoslavci u RH, prema postojećem Zakonu o vjerskim zajednicama, imaju pravo osnovati Hrvatsku pravoslavnu crkvu, jer ispunjavaju potrebne uvjete za registraciju. Naime, potrebno je imati 500 članova i čekati pet godina da bi se mogla ustoličiti neka vjerska zajednica u RH. Međutim, hrvatskim pravoslavcima ide na ruku što će na slijedećim popisu stanovništva, već slijedeće godine, imati priliku da je izjasne kao vjerski pripadnici Hrvatske pravoslavne crkve. Činjenica je također da makedonski, crnogorski, albanski, rumunjski, bugarski, češki, poljski, mađarski i drugi pravoslavci u Hrvatskoj ne žele biti u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, jer se osjećaju građanima Hrvatske, a ne Srbije, te smatraju da im je mjesto u Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. Srbe općenito, srbofile, antifašiste i Židove u Hrvatskoj, već je obuzela panika da će "uskrsnuti" Hrvatska pravoslavna crkva, koju je 1942. godine potaknuo poglavnik NDH dr. Ante Pavelić. Kao po nekom dogovoru, korov u Hrvatskoj ustao je u obranu Srpske pravoslavne crkve, ali ne s vjerskog gledišta, nego upravo s antihrvatskog stajališta. Govore istim jezikom Srpska narodna stranka u RH osudila je osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, ocijenivši da je ta organizacija po svom poslanstvu "antisrpska, nacionalistička i u stvarnoj suštini antipravoslavna." U istom priopćenju optužuje utemeljitelje HPC da su "bivši sveštenici Pravoslavne crkve, kojima je zbog duhovnih, materijalnih i krivičnih prestupa oduzet sveštenički čin", dodavši da članovi HPC nisu pravoslavci nego katolici! Dalmatinska eparhija SPC oštro je osudila namjeru osnivanja HPC, kao i vladika Fotije, te su zatražili od premijerke Jadranke Kosor i predsjednika Ive Josipovića da zabrane "osnivanje te crkve, s obzirom na njeno loše značenje u prošlosti i njenu povezanost s genocidom nad Srbima, Jevrejima i Romima." Pisma Gerasima i Fotije, objavljena su preko Interneta Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript , na engleskom jeziku gdje je stavljen naglasak na "the dark secret of the Holocaust" nad "nevinim" ortodoksnim Srbima u Hrvatskoj. Možemo shvatiti srdžbe srpskog vjerskog poglavarstva, jer im se s ovim činom (utemeljenjem HPC) oduzima vjerska apsolutnost na pravoslavlje u Hrvatskoj. A to je njihov hljebac! Ali nikako ne možemo sagledati ljudsku ništavnost srpskih uljeza, koji su se dobro uhljebili u Hrvatskoj, a svim silama ruše temelje RH i pljuju po povijesti hrvatskog naroda. Primjera radi navest ćemo samo nekoliko "uglednika", koji su se oglasili na ovu temu, mada s njome nemaju nikakve veze, jer se radi o spodobama drugih vjera ili nevjernika. Naime, mnogi su "zaboravili" da je tijekom rata SPC sa svojim cijelim vodstvom bila uz Miloševića; da su davali "Božji" blagoslov četnicima koji su išli klati i ubijati po hrvatskim gradovima i selima. Zar netko, tko je priseban, može zaboraviti Škabrnju, Vukovar, Srebrenicu i druga stratišta, te za "uzvrat" pisati osvrte o zbivanja iz doba NDH? Nitko se u medijima u Hrvatskoj nije osvrnuo na duhovno i vjersko djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve, nego samo i jedino na režim u NDH! Ljude koji ne vjeruju u ono što su vidjeli, a čvrsto vjeruju u konspiraciju, odnosno urotničke tajne o NDH, mogli bismo svrstati u maloumne, ali u ovom slučaju riječ je o antihrvatskim zlobnicima – luciferima, kojih nažalost ima previše u Hrvatskoj. Povampireni antihrvatski stručnjaci Žarko Puhovski kaže da je u Hrvatskoj još nezgodno reći: "Ja sam hrvatski državljanin srpskog porijekla." Puhovski je još ustvrdio, da je osnivanje "Hrvatske pravoslavne crkve promašena inicijativa". (Nezavisne novine, Banja Luka, 17. 03. 2010.) Puhovski također traži izazove kako bi mogao čim više narušiti ugled Hrvatskoj u svijetu, jer je poznat kao helsinški "zaštitnik" ljudskih prava, ali ne i prava hrvatskog naroda! Miljenko Jergović, u početku osvrta konstatira: "Osim činjenice da je Hrvatska pravoslavna crkva prošli put nastajala kao međufazu u ustaškome genocidu nad Srbima, problem s takvom vjerskom institucijom sastoji se u tome što danas, u proljeće recesijske godine Gospodnje, ne postoje Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti." Dakle, prema Jergovićevim tvrdnjama, svi pravoslavci u Hrvatskoj su – Srbi. Možemo tek zamisliti kako bi Albanci, Makedonci, Grci i drugi pravoslavci prihvatili Jergovićevu predrasudu, da su i oni Srbi - samo zato što su pravoslavci. Ovakve insinuacije su povod za građanski rat u Hrvatskoj. Jergović nastavlja: "Bilo bi zanimljivo znati o kakvoj se službi radi i što predsjednica Vlade Jadranka Kosor, friško obodrena blagoslovom Benedikta Šesnaestog, misli o osnivanju Crkve u kojoj bi valjalo utjerati ono naših pravoslavaca što ih je još ostalo, e da umjesto toga ne bi, kao onomad 1941. bili utjerivani u blago pregrijanu glinsku crkvu." (Jutarnji list, Zagreb, 16. 03. 2010.) Srbijanski Miljenko poziva Karamarka i Šimonovića, te nadležne sudske i policijske službe, da se zabave oko ovog problema, jer, navodno, pročitao je u novinama, da Srbima i vjernicima Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj nema mjesta. Drugim riječima, po Jergovićevom tumačenju, ako se utemelji Hrvatska pravoslavna crkve – nestat će Srba u Hrvatskoj! Dakle, propast će sve tri srpske političke stranke, izići će svi zastupnici iz Sabora i Vlade, otići će svi koji su dobili debele mirovine i uselili se u nove stanove – riječ su "evanđelja" po Miljeniku! Sretan put Miljenku i njegovim petokolonašima! Via hostibus, qua fugiant, munienda! (Neprijateljima treba prokrčiti put da po njemu pobjegnu!) Drago Pisel piše o "Jadrankinim hrvatskim pravoslavcima" gdje među ostalim kaže: "Obrušila se u utorak na ovog novinara Jadranka Kosor kukom i motikom, jer sam ulovio jednog njenog funkcionira kako amenuje plan osnutka, to jest 'uskrsnuća' Pavelićeve, odnosno ustaške Hrvatske pravoslavne crkve, a koja se nikako ne može odvojiti od genocida nad Srbima u doba NDH." (Nezavisne novine, Banja Luka, 18. 03. 2010.) Pisel, dragi kolumnista u zagrebačkom Jutarnjem listu, banjolučkim Nezavisnim novinama i beogradskim Večernjim novostima; "lovi" po Hrvatskoj aveti iz prošlosti i poput drakule hrani se žrtvama "genocida" nad Srbima. Zaključna misao Iguman Jelisej, jedan od kandidata za patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve, uručio je kritičarima pismenu poruku: "Na otpor smo spremni, episkopi i političari već su upućivali protestna pisma Vladi, ali dobili smo odgovor da nema zapreka da se u Hrvatskoj obnovi Hrvatska pravoslavna crkva. Još gore napade očekujemo od srpskih političara u Hrvatskoj, no ljudi trebaju shvatiti da žive u Hrvatskoj i da su tu dobrodošli, a tko želi drugu vjeru i ideologiju, neka ide iz Hrvatske." Obnovitelji Hrvatske pravoslavne crkve postupili su potpuno ispravno u svojim priopćenjima, što su naveli da se radi o obnovi HPC, jer nisu htjeli biti licemjerni i ograđivati se od vjerske institucije, koja je bila priznata i od drugih pravoslavnih vjerskih zajednica u Europi. Predsjednik RH Ivo Josipović naglasio je vladikama SPC, da u članku 3. stavku 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica stoji: "vjerske zajednice u širenju vjere i drugom svome djelovanju ne smije širiti neprijateljstvo i predrasude o drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjerenicima ili drugim građanima". Dalmatinski eparhij SPC, po zakonu (član 3. stav 1.) trebalo bi kazniti, jer širi neprijateljstvo i predrasude o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, njenim vjernicima i građanima. Ali, do primjene Zakona na SPC neće doći, jer je predsjednik Josipović pokazao razumijevanje za njihovo "opravdano uznemirenje"! Dakle, opravdano je optuživati Hrvate u Hrvatskoj na vjerskoj, nacionalnoj, političkoj i ljudskoj osnovi, od njihovih sugrađana, jer nisu zaštićeni istim zakonom kojim se štite Srbe i posrbljene u Hrvatskoj! Upravo zbog nepoštivanja ljudskih prava hrvatskog naroda u Hrvatskoj, uzalud su svi pokušaji Vlade da uguraju RH u Europsku zajednicu, jer Hrvati iz dijaspore će objelodaniti istinu o privilegiranim političarima jedne vjerske i nacionalne manjine, neskrupuloznim novinarima i ratnim zločincima koji se sakrivaju u hrvatskim institucijama. Doista, istina se gotovo jednako kvari ili izvrtanjem ili prikrivanjem!

« Prethodna		Sljedeća »