Činjenica koja dovodi čovjeka pojedinca-domoljuba za postavljanje ovog pitanja mnogo govori sama za sebe. Zar je moguće nakon svega što smo prošli na krvavom putu stvaranja slobodne i samostalne države i pomisliti koliko i kome u ovom narodu vrijedi sve ono što smo postigli.

Dužnost svakog građanina-domoljuba pa tako i moja jest poticati savjest ljudi da ne dopuštaju političarima da odlučuju o važnim pitanjima države i nacije bez sudjelovanja onih na koje se njihove odluke odnose, a to su svi građani RH koji je vole i poštuju. Takovo ponašanje vlasti je u potpunoj suprotnosti sa svim načelima demokratskog društva i temeljnih ljudskih prava, i doseglo je granicu krajnje nepodnošljivosti. Tako se ponašati prema onima koji ih plaćaju i koji su im omogućili obnašanje vlasti i sve blagodati krvavo izborene slobode, je za svaku osudu. Umjesto da služe svojem narodu i za što su dali prisegu, oni služe tuđinu i njihovim pohlepnim interesima, kojima je cilj rastočiti sve ono što je vrijedno i pretvoriti nas u običnu koloniju te postati apsolutni gospodari.

To stanje priziva sve odgovorne ljude hrvatskog puka na uzbunu-revoluciju-evoluciju, kako bi sačuvali sve ono za što su se mnoge generacije žrtvovale i borile. Gdje nema evolucije, revolucija je neminovna. Ta revolucija mora biti utemeljena na kršćanskim načelima o čemu pišem godinama a posebice u zadnje vrijeme u svojim kolumnama. Ako to sada ne učinimo pogazit ćemo sve žrtve u povijesti koje su dale svoje živote za narod svoj i domovinu svoju, državu Hrvatsku.

Kad govorimo kolika je cijena te naše države i naroda za one koji obnašaju brojne i odgovorne dužnosti i koji odlučuju o našoj sudbini možemo reći slijedeće: Za njih, čast rijetkima, vrijedi ili košta onoliko koliko dobivaju mjesečno plaću ili koliko mogu ugrabiti. Možemo razumjeti da je pitanje egzistencije blokada koja ljude čini apsolutnim poslušnicima i koji bez pogovora izvršavaju naređenja, koja su vrlo često u suprotnosti s logikom i zdravim razumom. Tako je bilo i nedavno u prosvjedima seljaka s traktorima kad je policija pokušavala spriječiti prosvjede, koji su bili posve utemeljeni i opravdani. Sa jedne strane barikade otac poljoprivrednik, a s druge sin policajac. Tragedija!!! Građani moraju shvatiti da u svemu postoji granica i da se ne smije izgubiti ljudsko dostojanstvo i po cijenu gubitka posla i egzistencije, u protivnom svi zajedno upadamo u živi pijesak. Upravo zbog toga sam predlagao osnivanje fonda za one koji zbog zaštite svojeg dostojanstva, kao i svoje obitelji izgube posao imaju zaleđe i potporu takovog fonda. Braniteljski fond bi mogao poslužiti u te svrhe, jer oni se nisu borili za protuhrvatsku vlast, već onu koja će znati cijeniti i štiti nacionalne interese hrvatskog naroda.

U vrhu vlasti teško je naći nekog koji ispunjava onu zadaću za koju je dobio mandat. Sabor, Vlada i brojne državne institucije po onima koji njima upravljaju ne zaslužuju nimalo poštovanja od strane građana. Javni mediji posebice, koji samo slijede profit a građanima nameću ponajviše crnu kroniku i ispiru im mozak iz dana u dan i tako godinama. Osobno sam ih itekako iskusio na svojoj koži, ne po novinarima koji odrade svoj posao pošteno, već po urednicima i vlasnicima koji poništavaju njihov trud. Upravo zbog toga sam na jednom skupu pred brojnim novinarima rekao kako ih zlorabe za doušničku djelatnost. Kako primjerice HTV snima neki javni skup čak i više od jednog sata, a u vijestima ni traga. Očito je nekome otišlo na stol kako bi zlorabio svoju profesiju u neke privatne interese. Prosvjedi novinara u posljednje vrijeme pokazuju i dokazuju ispravnost ovih stavova, ali i njihova dosadašnja šutnja i pomanjkanje hrabrosti je također doprinijelo uspostavi cenzure i autocenzure.

Vlada u osobi Kosorice papagajski ponavlja, kao i njen uži kabinet, nema novca, nema novca. A tko je do toga doveo i u poziciji i opoziciji, jer jedni i drugi su obnašali vlast i međusobno surađivali na štetu naroda i države, kao što to čine i danas. Neka pokažu koliko su samo novca zajedno s predsjednikom države potrošili na EU, EU, EU i koliko je ta EU odnijela našeg vlastitog novca putem svojih banaka s lihvarskim kamatama. I kad govore kako nam nude novac iz tzv. predpristupnih fondova EU, nude nam naš novac, do kojega je ionako skoro nemoguće doći. Koliko samo uzmu iz našeg Jadrana i koliko će još uzeti, a nisu nam dopustili proglašenje našeg gospodarskog pojasa, a Slovenija nam još uzima i dio našeg mora i njegovog bogatstva. Po pisanju medija već su odavno naručili dvije platforme, kako bi crpili naš plin i ostalo rudno bogatstvo. Je li to u skladu njihovih propagiranih načela o pravu i pravdi koju čak i putem NATO–a šire svijetom. Znamo kako to izgleda u zemljama u kojima vode ratove i za koje ciljeve.

Predsjednik Josipović posjetom Bleiburgu želi se prikazati kao osoba koja je zatvorila krug, a povijest prepustila povjesničarima, i kako te teme više ne bi trebale opterećivati javnost. Koje li farse, činovničke farse?! Tko je uopće odgovarao za najveće krvave pokolje u poslijeratnoj Europi i On misli kako će njegovo polaganje vijenaca u Bleiburgu i njihov poklon bez istine biti točka na i.

Ovo me neminovno podsjeća na izjavu generala JNA Blagoja Adžića u samom početku srpske agresije na RH, kad je rekao, pobit ćemo nekoliko tisuća ljudi, svijet će brujati nekoliko tjedana, i sve će otići u zaborav.

Ostala mi je u sjećanju i još jedna parola nakon što su izgubili rat. Netko je rekao, bre što nam je to trebalo, pa tko nas to bre zavadi.

Ovakav pristup i ovakvi stavovi ne vode ni oprostu, ni pomirenju ni suživotu od strane predsjedničke funkcije koju obnaša Josipović, a političari EU i ini mu plješću i čestitaju. Sve dalje je suvišno komentirati! Samo istina oslobađa i otvara vrata pokajanju onih koji su počinili zločine a koji su još živi. Hoće li moći sebi oprostiti nakon istine to prepustimo njima i njihovoj savjesti.

Na kraju, gospodo u vlasti, sve odluke koje donosite mimo naroda neće imati snagu, ni pravnu ni moralnu a Vi će te doći pred sud naroda i povijesti kad–tad.