OSVRT NA POSJET PREDSJEDNIKA RH IVE JOSIPOVIĆA SV. OCU BENEDIKTU XVI. I DOBIVANJE NAJVEĆEG ODLIČJA MALTEŠKOG VITEŠKOG REDA

Čovjek kao duhovno i razumsko biće po svojoj prirodi želi vjerovati u samog čovjeka, kojega je po vjerovanju stvorio sam Bog na svoju sliku i priliku. Dao mu razum, glas savjesti, logiku življenja i ponašanja u cilju ljubavi prema bližnjemu, ali nadasve razlikovanje dobra od zla na temelju kršćanskih načela univerzalne vrijednosti. Tako i narod, naš hrvatski narod želio je vjerovati u svoje vođe, svjetovne i duhovne, posebice u samom početku stvaranja konačno nezavisne i slobodne države RH. U tome su posebice bili nadahnuti svojom željom i snom za slobodnom vlastitom državom, jer narod bez države nema snagu opstojnosti i skrbi za vlastiti puk, žitelje. Stvaranjem države to se jedinstvo ostvaruje u punini, a narodi su Božja tvorevina.

Hvala Bogu hrvatski narod je imao uzor u kardinalu Stepincu, Kuhariću, kao i u Šeperu, kako ostati čvrst, hrabar i ponosan.

Možemo isto tako povući neku paralelu u našoj katoličkoj Crkvi. Bez suživota između klera i svjetovnjaka, bez te harmonije i isprepletenosti duha i materije, kao i u svjetovnom području, teško je očekivati zajednički napredak i toliko željeno opće dobro svih, pa i samih protivnika ili čak neprijatelja.

Marko Francišković je lijepo napisao u svojoj posljednjoj kolumni, kako je potrebito i nužno moliti i za svoje neprijatelje. U tome i jest snaga katoličke vjere, u kojoj su ugrađeni i oprost i pomirenje i suživot, jer ako toga nema kaos i destrukcija dobivaju snažnu potporu a zloduh dobiva veliki značaj. Odnos židova i palestinaca je kristalan primjer, jer Židovima Isusovo učenje je itekako odbojno. Osveta postaje pravilo života, a i starozavjetno načelo, oko za oko, odavno je izgubilo značaj. Danas je upravo na tom njihovom odnosu, jedno oko za tisuću očiju, a Židovi imaju nezamislivu i nemjerljivu nadmoć. Iz tragičnog holokausta očito nisu izvukli nikakvu pouku, kao i tučeno dijete u obitelji kad stvori vlastitu obitelj često postaje isti po uzoru na svoje roditelje, pa nastavlja i svoju djecu tući.

Dok sam još bio student i borio se sa životnim nedaćama, zapamtio sam jednu bitnu rečenicu jednog visokog sudca iz doba rigidnog komunizma, kolega dragi LOGIKA JE TEMELJ PRAVA. Ta rečenica ostala mi je duboko u sjećanju.

Nažalost u ovom teškom i bremenitom vremenu borbe hrvatskog naroda za svoju slobodu i puni suverenitet došlo je kako sam već više puta naglašavao do odcjepljenja vlasti od naroda ali nažalost i klera, posebice visokog od vjernika, ili slikovitije rečeno, pastira od stada.

Vjernički narod nisu ovce i događa se vjerojatno po prvi puta u povijesti, da je narod, vjernici nadišao vlastiti kler u mnogo čemu, čast pojedincima koji još uvijek drže stupove Crkve uz pomoć vjernog puka, otpornog na sve devijacije.

Logika normalnog i razumnog domoljuba koji misli svojom glavom i prožetom vjerom će sam sebe zapitati imajući gorko iskustvo hrvatske odmetnute vlasti, posebice nakon oslobađanja države od velikosrpskog agresora, kako to da su i Mesić (koji je u očima istinskih hrvatskih domoljuba veleizdajnik svojega naroda, a i protivnik katoličke vjere) biva priman u Vatikanu. Jadranka Kosor također dobiva privatni posjet, koja se nema ama baš ničim podičiti niti kao političarka a niti na elementarnoj ljudskosti i obrani uvijek kažem opravdanih i duboko utemeljenih nacionalnih interesa države koju zastupa, upravo suprotno.

Ono što je žalosno i tragično jest činjenica da nitko ne pita ni narod ni vjernike za njihovo mišljenje a svima su puna usta demokracije i ljudskih prava. Dobro se sjećam potpisivanja pred-pristupnih sporazuma o početku procesa pristupanja EU, istoga dana nadbiskup i kardinal Bozanić šalje čestitku predsjedniku Mesiću, a da nikoga nije konzultirao i čuo mišljenje šireg kruga, što su mediji odmah prenijeli.

Danas se ponovo događa narodu neshvatljiv čin prijema predsjednika RH Ive Josipovića kod Sv. Oca.

Taj čovjek je u posljednje vrijeme svojim ponašanjem povrijedio i ponizio sve žrtve, žive i poginule za slobodnu i suverenu državu Hravtsku, izravno hvaleći zločine u i nakon II. svj. rata, izvršenim nad Hrvatskim narodom, upravo zato jer je katolički i jer je bio i ostao vjeran Rimu i Kristovom namjesniku, Sv. Ocu, i da još pritom dobije najviše odličje Malteškog Viteškog Reda! Zbog čega i za što?! Kako će to bilo koji čovjek razumjeti koji ima dostojanstvo i ponos i vjeru u Boga. Nikako!!!

Kako istovremeno slaviti kardinala Stepinca, blaženika i jednog od najvećih kardinala Crkve u zadnjih nekoliko stoljeća i veličati lik i djelo čovjeka koji nakon svih tragedija iz obrambenog Domovinskog rata govori i čini što čini. Nije ovdje vjerujem u pitanju ona biblijska, budite lukavi kao zmije itd., jer integracije na nivou svijeta koje poprimaju vidljive konture su izravno i bez skrivanja usmjerene protiv čovjeka i čovječanstva. Čudim se posve Sv. Ocu, jer ovo nije prvi put da hrvatski puk tako nešto jasno i vidljivo doživljava. Nedavno je jedan Vatikanski dužnosnik izjavio da i Papu zao duh može napasti i odvući u krivom smjeru. Nama samo preostaje moliti Boga i Duha svetoga da ne dopusti svojoj Crkvi da odluta.