ODMAH SMIJENITI JADRANKU KOSOR!

Josip Kokić
Nedjelja, 13 Prosinac 2009
IMA LI IČEGA ČIME JE JADRANKA KOSOR ZASLUŽILA BITI PREMIJERKA RH?! U ovih nekoliko mjeseci i neupućeni građani mogli su spoznati sav jad i bijedu Jadranke Kosor, koja je zauzela tako bitnu i značajnu funkciju za život jednog naroda. Za biti predsjednica izvršne vlasti, osoba mora imati izuzetnu biografiju s kojom se može podičiti i uliti povjerenje onima koje mora služiti u interesu općeg dobra. Što ta osoba može reći o sebi i svojem javnom djelovanju, a što bi bilo privlačno građanima biračima? Može jedino uvjetno govoreći spomenuti svoje novinarsko razdoblje, kad je svojim plačljivim glasom naricala nad ucviljenim majkama koje su izgubile svoje najmilije u velikosrpskoj agresiji na državu Hrvatsku. Odavno vidimo da su to bile krokodilske suze, jer ta osoba u sebi nema ljubavi i posvećena je isključivo zadovoljavanju svojih osobnih interesa. To je osoba koja je u ladici držala peticiju za proglašenje Dana sjećanja na Vukovar koju sam uručio, tada 1998. godine predsjedniku Hrvatskog Sabora gosp. Pavletiću. Nije je proslijedila u saborsku proceduru skoro punu godinu dana, kako bi konačno zaživjela na državnoj razini. Vladimir Šeks je bio predsjednik Odbora za Ustav i politički sustav. Kad sam uvidio taj besramni otpor jednom Vukovaru i sjetio se njenih lažnih naricaljki, došao sam u Hrvatski Sabor i tada s HSLS-om htio održati konferenciju za novinstvo tisak želeći ih javno potaknuti. Doživio sam nešto krajnje neljudsko. Gospodin Pavletić naredio je zabranu te konferencije, a mene su izbacili iz Hrvatskog Sabora sa šest čuvara, tri sa jedne strane a tri sa druge do izlaza. Tada sam u hodniku sreo zastupnika Ivana Ninića i rekao mu, gle što mi čine? Uzvratio mi je, pa što se čudiš, prije su te hapsili oni, a sada ovi. Vidjelo se da je čuvarima bilo krajnje neugodno. Mediji su sve to popratili na vratima Hrvatskog Sabora s nevjericom. Bilo je to potkraj 1998. nakon toga sam odlučio štrajkati glađu u Vukovaru o Uskrsu, što sam i učinio punih devet dana. Šestog dana Kosorica, jasno iznenađena mojim činom sazvala je sve braniteljske udruge i uz njihovu jednoglasnu suglasnost uputila peticiju u proceduru, promijenivši je umjesto, Dan sjećanja na Vukovar u Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991, samo da to bude njihova inicijativa, jer eto narod ne bi znao pa ni sami Vukovarci da je to baš bilo 1991. godine u studenom. Meni nitko, a Branko Borković posebice, nije javio da mogu prestati sa štrajkom. Upravo sam došao na tu ideju kad je On nastupio u emisiji Branimira Bilića, pa su me prisilili još tri naredna dana štrajkati glađu. Da nije bilo Mate Šimića, predsjednika prognanika ne bi ni tog devetog dana saznao. Toliko o Borkovićevom moralu, a da ne spominjem njegov odlazak, bijeg iz Vukovara prije samog pada, a da o tome nitko nije znao. Jedna vidna posljedica tog bijega jest pogibija u predjelu Lužca, mislim 17 branitelja, koji su ostali bez zaštite od strane Vukovara, pa su upali u zamku. Takav čovjek danas drži na HTV-u prodike jednom časnom Milanu Ramljaku. Nije ni čudo, pa On je Mesićev miljenik. Bilo je nužno opisati ovaj dubinski slučaj. Idemo dalje o našoj vječno nasmijanoj Jadrančici. Kako su mediji izvijestili bila je đak Kumrovačke škole, članica Pokreta za Jugoslaviju. To su dvije važne političke odrednice, kako bi shvatili, pogotovo njeno današnje ponašanje u služenju MZ i po najnovijem nazivu Jugosferi. Ta čaša se je upravo prelila ovih dana kad je po njenom nalogu policija upadala u stanove branitelja i generala koji su stvorili državu, pa i jednoj takovoj personi omogućili obnašanje jedne tako važne funkcije. Čak ima obraza tvrditi kako o tome nema pojma, ali ovaj put bez osmjeha. I crnom vragu bi služila za zadovoljavanje svojih patoloških ambicija. Kad gledam onu reklamu na tv-u sa zbornim aaaaaaaaaa…. od ushićenja vidjevši pune ormare ženskih cipela i na drugoj strani karlovačkog piva, sklon sam vjerovati kako Jadrančica ima čak 365 odjevnih kompleta, kao u godini dana a ostalo da i ne spominjem. Čovjek samo može zaključiti i misliti kako bi ta osoba morala pod HITNO barem od svoje stranke biti opozvana i izbačena ovim posljednjim činom upada jadne policije u stanove branitelja, i koga sve naša jadna policija mora slušati. Sve ovo napisano je sasvim dovoljno da više ne nasjedamo na njene puste izjave i komentare od ranog jutra do kasne noći. Oh, zaboravio sam spomenuti da su i Jadranka i Šeks u vrijeme bahatog i nabogaćenog Štengla, tada jedinog gradonačelnika u Europi koji je živio izvan grad u kome stoluje, postali počasni građani Vukovara. Sve što bi još mogao napisati bilo bi doista suvišno.

« Prethodna		Sljedeća »