| DON JOSIPE NIJE DOBRO BITI ISKLJUČIV |
|
|
|
| Josip Kokić | |
| Srijeda, 09 Prosinac 2009 | |
|
Odgovor Josipa Kokića Don Josipu Čoriću na njegov osvrt u svezi s mojim pismom upućenim Sv. Ocu Papi
Don Josipe, poštujem svačije mišljenje, jer to je naprosto sloboda čovjeka u koju ni sam Bog ne zadire, i to je najveći dar čovjeku. Isto tako dana su i načela po kojima bi trebalo živjeti i djelovati na dobrobit tog istog čovjeka. Naše brojne odluke tijekom života kreiraju naš život u skladu s našim odlukama do zadnjega daha.
Upravo o njima ovisi i naša sudbina i na ovom svijetu i na onom, jer naš život se ne oduzima već samo mijenja. Vjernici tako razmišljaju i u to vjeruju. Ono što je dragocjeno u kršćanstvu jest da do zadnjega daha postoji mogućnost pokajanja, a time i Božjeg oprosta. Ostaje pitanje, hoćemo li imati snage i mogućnosti nakon svega u životu za pokajanje u onome u čemu smo bili izrazito protivni Božjim načelima. Ipak bih volio da ste se osvrnuli precizno što je to u mojem pismu pogrešno i loše, jer ja u njemu ne bih ni zareza promijenio. Napomenuo sam, da ne želim još puno toga neljudskog navoditi o osobi Josipa Bozanića, jer oni koji to trebaju znati, znaju. Kada bi kler općenito vodio brigu o stvarnoj duhovnosti, čast onima u manjini jer oni i drže Crkvu, tada bi na mjestu nadbiskupa i bila osoba dostojna te časti i sljednik trojice časnih predšasnika iz novije povijesti. Zašto nazivati dirigentima one koji argumentirano kritiziraju klerike želeći dobro svojoj katoličkoj Crkvi? Zar upravo ovih dana nije i sam Sv. Otac rekao kako treba Crkvu itekako pročistiti, isto tako je odavno rekao i prije svojeg izbora na Petrovu stolicu, kako je Crkva poput broda koji pušta vodu na sve strane. Jedna od tih rupa zasigurno je i u Hrvatskoj, i u Zagrebu, najvećoj nadbiskupiji u Europi. Duhovnim osobama, kao i svjetovnim, dužnost je služiti čovjeku, a ne vladati njime, zar ne?! Osobno, da sam bio u skupini onih koji žele vladati, a bio sam u skupini osnivača HDZ-a i prije početka, mogao sam birati karijeru i gomilati bogatstvo. Napustio sam ih i prije samog osnutka stranke Don Josipe, i posvetio se bližnjima do današnjih dana. U ratu sam dobio brojna priznanja radeći na dobavi svega što je bilo potrebito braniteljima, i nikad mi nije palo na pamet da nešto tražim od države. Nadam se da nećete prestati čitati naš Glasnik, jer u njemu ima puno toga što će Vama biti prihvatljivo, i nije dobro biti isključiv, osim u istini, jer ona je samo jedna.
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
