| OSTALI SMO BEZ ZEMLJE KOJU SMO STVARALI |
|
|
|
| Diana Majhen | |
| Petak, 19 Ožujak 2010 | |
|
POBJEGLICE, ČETNICI I KOMUNISTI
Tko je slijedeći na redu da odleti s Pantovčaka, pitanje je koje se nameće nakon današnje izjave predsjednika Josipovića kako će zatražiti istragu o curenju podataka iz Ureda predsjednika.
Moje je osobno mišljenje kako Josipovića pere teška manija proganjanja. Te neke provale u njegov stan o kojima nije obavijestio policiju nego Sašu Perkovića, pa zatim ona zbrka i strka oko izbora tjelohranitelja, a sada je zaključio kako podaci o osiguranju, koji su procurili u javnost, ozbiljno ugrožavaju njegovu sigurnost. Dobro, spomenuo je i Kosoricu, al svi znamo da ne laje pas sela radi, nego sebe radi. U iščekivanju najavljene istrage, ovo s Josipovićem sve više me podsjeća na McChartya i lov na vještice, samo što je kod nas obrnuta situacija, ovdje uglavnom stvarni i dokazani komunisti proganjaju one koji to nisu. U međuvremenu, doznali smo da će nas Mesićevo daljnje nanošenje štete ovoj državi (čitaj: daljnje bavljenje politikom) koštati oko 700.000 kuna godišnje. Ako toliko priznaju, mogu si misliti o kakvoj se cifri doista radi. Kao naručeno u ovo doba, kada se svako malo zatvara neka tvornica ili poduzeće, a u Hrvatskoj je broj nezaposlenih odavno prešao brojku od 300.000 i nezaustavljivo raste. Bitno je samo da Mesić to neće osjetiti na svojoj koži. Doista bi bilo strašno da netko tko je 10 godina bio predsjednik živi od neke sitne predsjedničke mirovine. A da ne prođe previše vremena kako nismo popljuvani, pobrinuo se vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, koji je predložio Vukovar kao mjesto sastanka Josipovića i srpskog predsjednika Tadića. Onog istog Tadića koji je, uz ostalo, tražio da nam se zabrani slavljenje Oluje 5. kolovoza. Od svih mjesta u Hrvatskoj i svijetu općenito, ni manje ni više nego Vukovar. Doista mi se ponekad čini da nas iskušavaju do koje mjere možemo nešto podnijeti bez reakcije. Jedino pozitivno u svemu tome bio je odgovor dopredsjednika vukovarskog HSP-a Petra Macuta, koji je poručio kako se predsjednik Josipović može na Pantovčaku susretati s kim god hoće, ali na Ovčaru i Memorijalno groblje mogu doći samo oni koji imaju pijeteta prema narodu čije su žrtve tu i pokopane. Ajde, bar nešto, bar jedna izjava kojom se pokušava spriječiti nas da legnemo i pustimo da nas Tadić i Srbija pregaze. Kada to već nisu uspjeli u Domovinskom ratu, zašto ne bi sada Tadić malo prošetao Vukovarom, po mogućnosti crvenim tepihom, pa nam tako stavio do znanja da su sve naše žrtve i svi naši mrtvi bile uzalud, sve dok su prodane duše na ključnim pozicijama u ovoj državi. A da se sve skupa neprestano medijski prati onako kako treba, pobrinuo se, između ostalih, sarajevska pobjeglica Jergović, koji je, opisujući sada već jednog u nizu bivših savjetnika predsjednika Josipovića, napisao slijedeće: „Ali malo kasnije, u ljeto 1995, Drago se suočio s tim da je, barem s intelektualne i s emotivne strane, lakše i mrijeti za Hrvatsku, nego preskakati trupla staraca koji su za tu Hrvatsku i u ime te Hrvatske poklani i pobijeni.“ Ako tako pišu oni, koje na žalost trpaju pod hrvatske kolumniste, onda nije nikakvo čudo da Tadić traži zabranu slavljenja Oluje. Ima se na čega i pozvati. U kojem smo to točno trenutku ostali bez zemlje koju smo stvarali?
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
