| "PAD I USPON ILIRIJE" - RECENZIJA KNJIGE AKADEMIKA VIDOVIĆA |
|
|
|
| Uredništvo | |
| Nedjelja, 27 Svibanj 2007 | |
|
Gospodine Uredniče!
Mirko VIDOVIĆZahvaljujem Vam na trudu oko objavljivanja, i osobito prijenosa na Wikipediju, moje dokazane teze o podrijetlu titula ban i župan. U prilogu Vam dostavljam jednu recenziju moje knjige "Pad i uspon Ilirije" U nadi da ćete jednako tako postupiti i s ovom informacijom o pojavi znanstveno obrađenih tema koje dokazuju našu postojanost na dinarskim prostorima koja nikad nije bila ne samo ugašena, nego ni svedena na relativnu manjinu, unatoč svim povijesnim burama i olujama, pa i naporima velesila i malih siledžija da nam izbrišu skupno pamćenje. Sa štovanjem Vaš Mirko Vidović Vitez Reda Međunarodne akademije Akademik: "PAD I USPON ILIRIJE" Izd. Matica hrvatska Zbornik roda Krnjak Zagreb - Livno, 2005 --------------------- (Recenzija)
Knjiga 'Pad i uspon Ilirije', drugi je svezak u tetralogiji akademika Vidovića pod zajedničkim nazivom 'Hrvatski iranski korjeni'. Knjiga je ujedno i jedno od izdanja u seriji 'Zbornik roda Krnjak', a dala ju je tiskati 'Matica hrvatska' iz Livna, u suradnji s 'Maticom hrvatskom' u Zagrebu. Knjiga iznosi oko 400 stranica. U prilogu se nalaze i potrebne karte i druge ilustracije, kao prilog upotrebljenim izvorima. Na kraju knjige doneseno je i 'Kazalo imena', te 'Kazalo geografskih imena'.
Knjiga 'Pad i uspon Ilirije' akademika Vidovića očito nije imala za svrhu ni da pobija neke od poznatih historiografskih hipoteza, a niti je zamišljena u cjelini kao alternativa drugim tezama. Vidovićeva knjiga 'Pad i uspon Ilirije' je svezak sastavljen od deset samostalnih studija koje su nanizane u kronološkom slijedu i međusobno se upotpunjuju. Radi se, dakle, o zborniku prikupljene i sistematizirane građe iz najrazličitijih izvora - od davnih arheoloških i pisanih spomenika, preko antičkih povijesnih svjedočanstava do bitnijih podataka u vezi s našim podnebljem i domaćim dinarskim stanovništvom iz djela velikih zapadnih povjesničara. Velika većina tako upabirčene i sistematizirane građe je novina u domaćoj historiografiji i faktografski i po načinu znanstvenog pristupa njihove obrade. U knjizi 'Pad i uspon Ilirije' posebna pozornost je posvećena tvrdnjama velikog svjetski poznatog i priznatog, antirasističkog, znanstvenog antropologa Eugène Pittarda (Švicarca) najboljeg poznavatelja urođeničkog dinarskog šire jadranskog pučanstva kao i nekih značajnijih ljudskih grupa koje su tu dospjele najviše s jugo-zapadne Azije, Sjevero-zapadnog Irana, Azerbejdžana, Kurdistana pa i istočne Turske). E. Pittard otvoreno i tvrdi da Hrvati nisu Slaveni, da nemaju neke osobite fizičke srodnosti ni s Rusima na sjeveru a ni sa Srbijancima na jugu. Naprotiv, Hrvati su biološki srodni s pučanstvom na sjevernom dijelu Italije, u Sloveniji, Austriji, Madžarskoj, u Crnoj Gori, Albaniji i zapadnoj Grčkoj, posebno na poluotoku Peloponezu. Srbijanci tipološki ne pripadaju zajednici dinarskoga, nego li tračkog pučanstva i bliski su srodnici s Bugarima. Rasap dinarskog pučanstva na sve strane dao je najstariji sloj raznih pučanstava po Europi: Umbra, Kelta, Gala, Bavaraca, Čeha i Slovaka, južnih Ukrajinaca te Dorana na jugu Balkana. Ukrajinski redovnik Nestor, koji je živio u vrijeme kralja Zvonimira, bio je, dakle, u pravu, kad je tvrdio da su sjeverni Slaveni dospjeli tamo - iz Panonije. Engleski poznati stručnjaci za povijest male Azije, Macqeen, Renfrew i Norwich ukazuju i na to da su Hititi doselili u Malu Aziju s područja Srednjeg Dunava, da su tamo, u Anatoliji, nađeni i najstariji zapisi na jeziku koji su donijeli sobom, itd. Francuski profesor teologije Charles Schmidt iznosi, u svojoj opsežnoj knjizi o Katarima, i činjenicu da je bosanski Djed imao jako veliki upliv na Katare u Lombardiji i u Južnoj Francuskoj (Occitaniji) i u posebnom poglavlju posvećenom Bosanskoj crkvi izričito tvrdi kako bosanski krstjani nemaju nikakve doktrinalne veze ni s bugarskim bogumilima ni s germanskim satanstima. Posebno iscrpni citati iz 'Povijesti Rima' Tita Livija ukazuju i dokazuju da je sva jadranska obala oduvijek bila nastanjena Dinarcima, da su tu obalu Rimljani zauzimali u seriji ratnih najezdi koje su trajalê preko 200 godina i da su ti ratovi završili nagodbom između Batona i Tiberija tako da su Iliri iz Uže Panonije (današnja Bosna) postali ne koloni nego li saveznici Rima, što objašnjava i činjenicu da su imali pravo i sudjelovati u vođenju politike Imperije. Ilirski imperatori vladali su Rimskom Imperijom preko sto godina (od Claudiusa II do Valentinianusa II.). Napokon, podaci koje akademik Vidović iznosi na svjetlo dana u knjizi 'Pad i uspon Ilirije, su posve novi u našoj hrvatskoj historiografiji. Oni iz temelja mijenjaju dosadašnji globalni pristup k proučavanju naše povijesti, osobito do VII. stoljeća, i ubuduće će biti nemoguće prešućivati ih i u najselektivnijem i službenom znanstvenom tumačenju naše sveukupne povijesti. Konaćno - ova Vidovićeva knjiga jasno i nedvojbeno pokazuje i dokazuje da Talijani nemaju šta svojatati na našoj obali pozivajući se na stara vremena, jer su, prema Herodotu, i Veneti bili - Iliri. Taj i takav uvid u istinu o našim ukupnim povijesnim, odnosima s Italijom dobra je osnova za konačno poznavanje i suradnju između Hrvatske i Italije od sada pa u buduće. - vam - |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
