| PA, PITAJTE PRAVOSLAVCE (25) |
|
|
|
| Akademik Mirko Vidović | |
| Ponedjeljak, 17 Prosinac 2007 | |
|
Nastavak jezične agresije. 1. dio
Što sve čovjek nije pročitao o Vuku Karadžiću, posebno u beogradskoj Politici “bez politike”, to je pitanje na koje nam duguju odgovor čopori svih vukovaca i u Srbiji i izvan Srbije. U Politici, naime, objavljen je 22. srpnja 2006. (str. 1. i 4.) odulji pamflet s nadnaslovom: “Obnova serbistike” i pod njom tipično srbijanskim naslovom: “Naši i njihovi jezici” (opet neka “istraga jednih ili drugih”). Napisa to “izvesni” Mile Medić, pozivajući se naprije na Brozovićevoga bliskog suradnika Pavla Ivića (jednoga od najbližih savjetnika Slobodana Miloševića), kojeg sam vidio zajedno na nekom jezikoslovnom seminaru u Amsterdamu, u travnju 1980.
Ne čekajući što će na ovu poparu od starih pljesnivih kora uzvratiti Mile Mamić sa zadarskoga Filozofskog fakulteta (u neku ruku Brozovićev nasljednik za katedrom hrvatskosrpskoga jezika), najbolje je ipak citirati, u prvom redu, srbijanske stručnjake i to baš iz ergele Politike. Mile Medić, kad se svede na zajednički nazivnik sve pljesnivo u njegovoj popari, tvrdi da su Hrvati u neku ruku uzurpirali Vukov, odnosno srbijanski jezik i da se sad prave nevješti pak izvrću nakon Domovinskoga rata, “istorisku istinu” o jednom te istom jeziku - jeziku Vuka Karadžića čija djela da su Hrvati nekako oteli Srbijancima i proglasili svojim, te ga nazvali “hrvatski književni jezik”. Grossièrement modo dit... Prvo, dobro bi se bilo podsjetiti na to tko su Srbi i otkud oni na balkanskim prostorima. Plinije Stariji, koji je živio u Augustovo vrijeme (-23.-+79.) spominje (u svome djelu Historia naturalis, VI., 19) neko pleme Serbi u središnjem prostoru zapadne Sibirije, dok grčki pisac Ptolomej (koji je živio početkom II. stoljeća) spominje pleme Serboi u istom području (V.8,12). Nakon Prvoga svjetskog rata, kad je počela grabež i prisvajanje u povodu “prisajedinjenja”, N. Županić (u svojoj knjizi Bela Srbija, Zagreb, 1922., str. 107-108) to potvrdno priznaje i odatle počinje opisivanje povijesti Srba na - srbijanski način: kako god okreneš, sve se dogodi po Vuku: Srbi svi i svuda... Prirodno je da se čovjek zapita: kakvim jezikom su govorili ti zapadnoazijski Serbi, alias Serboi? Oni su bili čestica u sarmatskoj ukupnosti, a za Sarmate se zna, od Herodota do Prokopija, da su tamošnji narodi govorili niz različitih jezika. Prokopije (u svom djelu Rat s Vandalima (napisanoj polovinom VI. st.), izričito tvrdi da su sarmatska plemena od istoka do zapada vrlo duge Sarmatije, govorila jezicima srodnih - gotičkom jeziku v.n.d. I., 2-3,5). Ni u vrijeme provale Avara i nekih “Slavena” na Balkan nitko od pridošlih pljačkaša nije sa sobom mogao donijeti neki - slavenski jezik, koji sjeverno od Karpata, tada, ni po Josipu Hammu, nije postojao. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
