| PA, PITAJTE PRAVOSLAVCE (28) |
|
|
|
| Akademik Mirko Vidović | |
| Utorak, 18 Prosinac 2007 | |
|
Nastavak jezične agresije. 2. dio
Prema K. Porphyrogenetu, Srbi su se okrenuli protiv svojih gospodara Avara prilikom najopasnije opsade Bizanta i za nagradu car Heraklije im je dao na upravu opustošene zemlje u zaleđu Soluna. Taj kraj je nazvan “Srbište” (Serblia). Kasnije je taj prostor proširen na sjever, na Dardaniju i na vlašku pokrajinu “Dacia secunda”. Taj prostor od Pirota na jug nazvan je skupnim imenom - Serbija.
Ni Prokopije ni Porphyrogenet ne daju ni naslutiti da bi Hrvati došli u Dioklecijanovu Panonsku Dijacezu (Ilirik i obje Panonije, po zapisu cara Porphyrogeneta u X. st.) zajedno s Avarima, kako je to slučaj s Bugarima i sa Srbima. Prvi podvig Bijelih Hrvata bio je - izgon iz Srijema Avara i njihovih saveznika Slavena, koje je, prema Prokopiju, car prebacio na sjeverozapad Male Azije. Kad su se tamo počeli ponovno povezivati s neprijateljima Bizanta - car ih je dao sve poubijati i baciti u more (v. J. Norvich: A short history of Bizantium, str. 126.). Neovisno od tog stvaranja srbijanske države na području između Ilira i Tračana, na zapadnom dijelu Balkana opstojale su zemlje banova, koje su bile sastavljene od župa i veležupa. Jedna od tih veležupa bila je sigurno i Veležupa Raška (nazvana po gradu Ras), koja je i lingvistički pripadala Velikoj Banovini Bosni. Nemanja je pod svaku cijenu htio doći na položaj Velikoga Bana Bosne i počeo je s osvajanjem južnih krajeva - sa svojim bratom Miroslavom, koji se je već bio domogao vlasti u Humu, nakon što je sestru bana Kulina uzeo za ženu (kad je papi Aleksandru III. ukrao neke novce, o čemu postoje sačuvani dokumenti), da bi se upustio, sa svojim starijim bratom Stevanom Nemanjom u - svrgavanje bana Kulina s najvišeg položaja u Velikoj Banovini Bosni. Ostalo je iz tog vremena prekrasno Evanđelje pisano bosančicom i s divnim ukrasima od starohrvatskoga tropleta. Iz tog djela se vidi da su bili katoličkoga obreda, a ne istočnjačkoga. Pođe im, ipak, za rukom da osvoje i pokore i Duklju (današnju Crnu Goru), pa sve to povežu u jednu državnu cjelinu. Udarili su i na Dubrovnik ali tu su izvukli debele batine na moru i nakon tog poraza - sklopili su mir s Dubrovčanima. To je ostalo njihovo pravilo: Njihovo je sve što se može osvojiti, a kad dođu do zaključka da nešto ne mogu oteti, onda - priznaju zakonitom posjedniku da je to njegovo (do daljnjega). Hrvatsko-ugarski kralj Andrija, sin kralja Bele III. je sišao s vojskom i uspostavio svoje vrhovništvo i nad Raškom i nad Humom, nakon čega je Veliki Župan Nemanja odlučio prepustiti vlast svojim sinovima i povući se 25. ožujka 1196. u samostan na Svetoj Gori. Njegova tri sina: Stevan, Vukan i Rastko (kaluđer Sava) odlučili su o daljnjoj sudbini Raške. Vukan se je poklonio starijem bratu i došao na položaj Župana u Zeti, dok je Stevan imao biti okrunjen za kralja Raške i njezinih posjeda, uz pomoć pape iz Rima. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
