| PEDESETA OBLJETNICA SMRTI BL. ALOJZIJA STEPINCA |
|
|
|
| Josip Kokić | |
| Srijeda, 10 Veljača 2010 | |
|
DUBOKI RASKORAK IZMEĐU KARDINALA STEPINCA I DANAŠNJIH VISOKIH KLERIKA
Ključno načelo Stepinca kao osobe i hrvatskog pastira tijekom njegovog života bilo je: Ljubiti pravdu a mrziti nepravdu, a u ljubavi hrvatskog naroda od nikoga se nije dao natkriliti!
To svoje načelo stavio je u službu Boga i čovjeka do kraja svojeg života, zbog kojih je i položio svoj život na oltar Domovine. Upravo zbog toga je ostao i ostaje uzor svim iskrenim vjernicima za sva vremena. Nažalost nakon smrti kardinala Šepera i Kuharića, hrvatski vjernički puk ostao je bez ikoga. Svi oni, primarno klerici, koji ga danas slave i njime se javno diče, čast pojedincima, daleko su od njegove baštine i njegove kršćanske i ljudske vjerodostojnosti. Karikirano rečeno što ga više slave to su dalje od njega, i to je žalosna stvarnost u ovoj teškoj i surovoj današnjici, možda najtežoj u našoj dugoj povijesti. Tko danas čuva nacionalni i vjerski ponos naroda i države Hrvatske, stvorene i krvlju i suzama koje ne prestaju, da bi nas isporučili bahatim i bešćutnim moćnicima koji žele zadominirati cijelim svijetom u trci za profitom i nadmoći nad siromašnima diljem svijeta. Tim svojim maloumnim i nemoralnim ponašanjem zatiru sve nevine žrtve koje su dale svoje živote za Domovinu i sva buduća pokoljenja. Ako hrvatska država nije u stanju osigurati normalnu egzistenciju za svega četiri i po milijuna žitelja, na ovako, kako se kaže Bogom danom prostoru sa svim prednostima i daru prirode, tada su najveći krivci oni koji njome upravljaju. Ako to svjetovna vlast ne čini, već isključivo radi protiv vlastitog naroda i države, tada je neminovno ozbiljno uplitanje vjerničkih struktura. Građani su ionako itekako izmanipulirani, a u većini se bave vlastitim preživljavanjem, nakon dugog i krvavog rata sa strašnim posljedicama, pa ih je teško osuđivati, dok ostali u vjerničkim, dakle crkvenim strukturama zasigurno žive enormno bolje i sigurnije, a tu mislim primarno na biskupe, jer oni su najodgovorniji kao pastiri Crkve. Koga među njima izdvojiti danas, teško mi je reći, ali odgovornost pada na sve. Mogao bih iz vlastitog iskustva, kao itekako angažirani katolički laik još mnoga toga nabrajati što je bilo izvan kršćanske autentičnosti, ali to prepuštam brojnim vjernicima i njihovoj savjesti. Isto je tako činjenica da bi rijetko tko iz vjerničkih struktura, bilo kleričkih ili laičkih ovako otvoreno pisao. Ovako pišem jer volim svoju Crkvu i svoj narod i jer je i moje načelo kao i Stepinčevo, moja životna odrednica. Nikada se nisam bojao od malena kao i moj otac i majka, pa zašto bi se danas bojao u vlastitoj državi. Nažalost u dugo doba komunizma nailazio sam na daleko više ljudskosti, pa čak i među samim komunistima, dok danas ljudskosti ni za lijek od onih koji po svojoj dužnosti moraju brinuti o čovjeku i cijelom narodu. Na kraju zaključujem, što nam je stanje gore, naša vjera mora biti jača i čvršća, a pouzdanje u Boga i majku Božju neograničena. Pouzdajmo se u onu znamenitu BOG I HRVATI, pa ćemo prebroditi i ovo užasno stanje kojemu se ne nazire kraj. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
