Ta ružna slika duboko je već ukorijenjena u našem društvu i to godinama, još od bivšeg komunističkog režima. Promjenom tog sustava i dalje je nastavljeno da - jedna grupa ljudi otima plodove tuđeg truda, tj. rada. Dakle scena najvećeg mogućeg poniženja je što radnici kod Pevca rade za najmizerniju plaću. Oni primaju samo 1.500 do 2.000 kuna mjesečno. Ono što je najgore u tome svemu kod trgovačkog lanca Pevec i drugih njegovih djelatnosti ne postoji nikakav sindikat, koji bi štitio, odnosno branio prava radnika.

Pevec učestalo prima radnike u radni odnos, te s druga strane tako ih i otpušta. Na tržištu rada u Hrvatskoj puno je ljudi nezaposleno, to vlasnici poduzeća - kao što je Pevec koriste, ili bolje rečeno oni to zloupotrebljavaju. Sav (ovaj) primitivizam, nasilništvo, zatucanost, grabežljivost - sve ovo dakle naličje prikriveno je ugnjetavačkim mentalitetom.

Surova stvarnost svakidašnja i dalje se nastavlja robovlasničkim obrazcem. Država i zakoni za Pevca ništa ne predstavljaju. Kada će on platiti jednu kaznu za prekršaje? Uzmimo primjer; kako taj vlasnik svojih trgovina utajiva porez - koji ne plaća državi. Pevec se bavi prodajom bicikla, koje dobiva od svojih dobavljača. Bicikle dobiva (tobože) rastavljene, a za njihovo sastavljanje kupcima naplaćuje 70 kuna. Taj novac Pevec ne prikazuje u svojim poslovnim knjigama.

Njegovi djelatnici su najamni radnici, koji o svemu moraju šutjeti ili lete iz firme van. Zašto državne inspekcije na to sve žmire? Pevčevi šoferi umiru za volanima kamiona, nedugo dvije osobe su umrle u kabini od iscrpljenosti. Radnici kod Pevca su postali najugroženija grupa ljudi. Zar to sve naš zakon dopušta?

Zbog toga što nema sindikata, nema ni štrajkova ni otpora... Ljudska prava najgrublje su kod Pevca kršena, a nikako da se na nešto bolje to izmijeni. Pevec nije kriv ni za što? Mit o bogataškoj obitelji je velika priča o korupciji i kriminalu i zloupotrebi hrvatskog naroda, koji je sluga bez prigovora. Istodobno takvi vlasnici velikih giganata - kao što je i Pevec, oni su postali preko noći vlasnici imovine koja je vrijedna preko 100 milijuna eura.

Zločin je zarobljavati radnike, ili bolje rečeno apsolutno ih činiti robovima. Takvo ropstvo šteti građanskim slobodama i demokraciji u Hrvatskoj. Ti izmišljeni bogataši (koji su stvoreni iz državnog proračuna) kontroliraju sve, pa čak i državu. To pitanje: Je li oni dobro rade – kao da nikog ne zanima. A drugi sindikati u Hrvatskoj i njihovi predstavnici ne žele postići rješenje, već potiču na kaos i anarhiju.