| PISMO - ZAHTJEV SVETOM OCU |
|
|
|
| Josip Kokić | |
| Utorak, 01 Prosinac 2009 | |
|
SVETI OČE, MOLIMO TE, POVUCI UZORITOG KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA NA SLUŽBU IZVAN HRVATSKE Hrvatski uljudbeni pokret daje javnu potporu ovom zahtjevu Josipa Kokića
Na pažnju:
Sv. Otac Papa Benedikt XVI Predmet: Molba Svetom Ocu za povlačenje nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića na službu izvan RH Sveti Oče, Ovo je posve neobičan način i posve neuobičajen da netko moli Svetog Oca za tako nešto. Nažalost vrijeme u kojem živimo, i bliska prošlost u kojoj je Republika Hrvatska krvavo izborila svoju državnost i slobodu, i to kao izrazito katolička zemlja, nalaže meni kao vjerniku i maloj jedinki na ovaj način djelovati i moliti Vašu pomoć. I sami znate koliko je Vaš predšasnik Ivan Pavao II. pomogao u pravo vrijeme i na pravi način, odlučivši se mimo uobičajenog načina poduprijeti priznanje države Hrvatske. Sigurno je da su tome bitno doprinijela trojica hrabrih i mudrih ljudi, koji su u bliskoj prošlosti bili na zagrebačkoj nadbiskupskoj stolici. To su kardinali Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić. Služili su časno i odgovorno svojem narodu i cijeloj katoličkoj Crkvi i bili su nada u najtežim vremenima svakom vjerniku. Nagrada tome je što smo, makar uz velike žrtve dobili svoju državu, slobodu vjere i nacije. Nažalost dolaskom Josipa Bozanića na zagrebačku nadbiskupsku stolicu, dogodio se je jedan lom i pad povjerenja općenito u kler, a primarno u biskupe, na čijem je čelu i kao predsjednik Hrvatske Biskupske Konferencije, nadbiskup i kardinal Josip Bozanić. Moram reći da sam imao čast biti kod Vašeg predšasnika na mjestu pročelnika Kongregacije za nauk vjere, kardinala Franje Šepera u Vatikanu početkom 1981. god., moleći ga za pomoć, zbog najave uhićenja tadašnjih čelnika oporbe komunizmu, o čemu sam javno pisao. I pored njegova zalaganja došlo je do uhićenja i njihove dugogodišnje robije. Isto sam tako bio dugi niz godina u iznimno dobrim odnosima s kardinalom Franjom Kuharićem i uvijek ga izvješćivao o stanju u društvu u tim olovnim vremenima. Bili su to uvijek otvoreni i iskreni dijalozi, pa i vrlo kritički. Imao sam i čast 1980. god. biti u Rimu kao hodočasnik sluge Božjeg Ivana Merza i iz blizine zahvaliti Papi Woytili za sve što čini za hrvatski narod. Ovo sve pišem kako bi znali da ovo pismo ne bi nikada pisao da je nadbiskup Josip Bozanić imalo na tragu trojice svojih predšasnika. Nažalost nije ni blizu njima, pa je moja dužnost kao vjernika koji se itekako trudi biti što više autentičan u svojoj vjeri, upozoriti na sve što je neprimjereno u njegovoj službi na tako važnom mjestu. Mogao bih dosta toga nabrojiti što me kao vjernika smeta, ali ne samo mene već i mnoge klerike i vjernike. Teško je igdje čuti nešto pozitivno, osim isključive zauzetosti za materijalno, dok je živa Crkva posve zanemarena. Nitko nema ništa protiv obnove crkvenih objekata, pogotovo nakon rata gdje je to potrebito, ali zavladao je luksuz posvuda i preko svake mjere, dok je narod u teškom materijalnom stanju, a o patnjama i ranama zbog ratne tragedije da i ne spominjemo. Osobno sam više puta i putem štrajka glađu i žeđu borio se za pomoć najugroženijima, a posebice Vukovaru, simbolu obrane i hrabrosti, i temeljnom kamenu stvaranja države Hrvatske, zajedno s mojim Šibenikom. O tim mojim nesebičnim zalaganjima pisao je čak i New York Times, kada sam dobio i potporu iz Vatikana u inicijativi, Apel za Vukovar, ali nadbiskup Josip Bozanić je sve to ignorirao i ostao tvrd i kamena srca. O svemu su bili upoznati i nuncij Enaudi, Lozano, a sada i nuncij Casari, kojem ću uručiti ovo pismo za Vas Sveti Oče, u nadi da ćete naći načina kako mudro, brzo i učinkovito razriješiti ovo već nepodnošljivo stanje. Primjer granice sa Slovenijom zorno pokazuje Nadbiskupov odnos prema tom izuzetno važnom problemu, kad je upravo prije nekoliko dana na promociji knjige tekstova komisije Pravda i mir o dvadesetoj obljetnici, a i ranije, dao do znanja kako se ograđuje od hrabre izjave komisije Yusticia et Pax u vezi izjave o granici sa Slovenijom. Hrvatska samo traži Međunarodni sud kojem su se obratile sve zemlje svijeta, koje su imale problema sa morskom granicom i ništa više. Nuncijaturi sam dao u više navrata dosta mojih javnih tekstova kao dokaz mojeg zalaganja za opće dobro, što je elementarna kršćanska dužnost, a i imao više sati razgovora. Upozoravao sam i nuncija Enaudi-a prije imenovanja Bozanića, kakav svećenik treba Hrvatskoj u ovim teškim vremenima, ali eto, što je tu je. Ne ću ovdje opisivati tvrdoću njegova srca i primjere koji to pokazuju i dokazuju, a katolička Crkva u Hrvata je uvijek bila utočište vjere i nade i zaštitnica opravdanih i duboko utemeljenih nacionalnih interesa, a danas to postaje itekako upitno, upravo zahvaljujući nekolicini visokih klerika, a na prvom mjestu nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića, kao i predsjednika HBK, nadbiskupa Marina Srakića. Partitokracija koja vlada u RH je ugušila sav civilni život koji skrbi za dobrobit svojeg naroda, pa se sve odluke bitne za život nacije donose u ime naroda a bez njega, kao i u doba komunizma. Upravo je to ključni razlog ovog mojeg, kako rekoh posve neuobičajenog načina na koji se obraćam Vama za pomoć. Poslušnost i u Crkvi i državi je neminovna, ali kad se dovode u pitanje temeljna načela, kršćanska načela i načela temeljnih ljudskih prava, tada nema i ne smije biti slijepe i pogubne poslušnosti već hrabrosti u svjedočenju istine proizašle iz izgrađene čovjekove savjesti. Zar Isus nije rekao Pilatu, na ovaj svijet sam došao svjedočiti ISTINU! Onaj tko ga hoće slijediti to mora i u životu činiti, a ne praviti trule kompromise i zadovoljavati sebične ovozemaljske interese, kako bi ostao u vrhu bilo koje vlasti i stjecanju moći, koja je u potpunoj suprotnosti sa istinom i ljubavi, a netko je rekao, Ljubav je osnovni zakon svemira. Vjerujem da ćete Sveti Oče razumjeti ovo moje iskreno i otvoreno pismo i moju molbu za pomoć i dati svoj doprinos boljitku hrvatskog katoličkog naroda koji je ostao sam bez svojih zastupnika, osim dragog Boga i majke Božje, pa sam stoga i štrajkao na Kamenitim vratima pred likom majke Božje, ali i tamo sam doživio neugodnosti od crkvenih ljudi, onih koji bi trebali iskazati ljubav i poštovanje prema žrtvi onih koji se zalažu za opće dobro! Nadam se da će ovo pismo stići do Vas i Vaših bližnjih, pa Vam od srca želim dobro zdravlje uz srdačan pozdrav HVALJEN ISUS I MARIJA! Zagreb, 29. studenog 2009. Josip Kokić dipl. inž.
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
