| POLITIČKI AZIL U SLOVENIJI (11) |
|
|
|
| dr. sc. Tomislav Dragun | |
| Subota, 15 Prosinac 2007 | |
|
Novo psihijatrijsko vještačenje, 1. dio
IDEMO DALJE, VALJDA I MI?
Zagreb, dne 13. prosinca 2007. Cijenjena g-đo Diana, Znam koliko Vas zanimaju moji osobni dojmovi s današnjeg suđenja, pa ću Vam ih nastavno iskreno iznijeti. Zašto ne? Uostalom, sve tu to, kako je svoj podlistak nazvao g. Vladimir Kapun (Tjednik "Međimurje", Čakovec), samo "sitnice" koje "(ne)čine povijest". Pismo ću poslati još nekolicini prijatelja, a i objavit ću ga, po običaju. Šteta što i inače ne uspijem sve zapisati, iako bi nekome, koji će nas slijediti u budućnosti na ovoj Zemlji, to moglo biti itekako zanimljivo. I korisno. Pišem Vam ovo pismo pod još jednim dojmom. Sinoć mi je, naime, jedan prijatelj e-mailom dostavio svoje zapažanje. Napisa: "Baviš se tračevima." Pa, eto, odgovaram i njemu na ovaj način, neka samo malo i on odvoji vremena ovom za ovaj psiho-postupak, ali i za serijale s kojima smo jučer započeli na ovom portalu (HFP, IGH), pa će lako vidjeti da sam o mnogo čemu u hrvatskom društvu itekako dobro informiran, te da ne "lupam" baš bez veze, a i da sam u mogućnosti sve to, prvestveno za druge, dovoljno dobro "provariti". I što je još važnije, da nikako nisam sam. Možda se nekome činim Dudekom, ali teško da ćeme moći prispodobiti s Palom koji se izgubio. * * *
Dakle, pređimo sada na samo današnje suđenje.
Sve se odvijalo u granicama očekivanog. Upravo onako kako sam Vam prije nekoliko dana naznačio. Izgleda da su pretpostavke i djelatni okviri posve definirani, pa sve malo po malo dobiva unaprijed uvjetovani (zadani) tijek. Siguran sam u tom pogledu za svoje poteze, ali jednako i za sve ono što čine moji progonitelje. Tko bi još do nedavno rekao kako ću se ipak naći kod prof. dr. sc. Vlade Jukića, a koji me je - kao što znate - u proljeće prošle godine onako grubo odgurnuo i odbio. Upravo je, premda je on to po svaku cijenu nastojao izbjeći, Psihijatrijska bolnica Vrapče upravo sada na potezu. Moram opetovati: Spreman sam! Ne smijem griješiti dušu, pa reći da nisam imao i drugih mogućnosti. Sutkinja Tatijana Fajgl pitala me, nevjerojatno, ali je tako, gdje bih želio da se obavi predmetno vještačenje. Odbio sam izjasniti se, odlučno sam rekao da ne ću iznijeti takav prijedlog, jer mi se njena ponuda činila mamcem. Ješkom. Dao bih na taj način svoj pristanak za ovaj sudski postupak, a to nikako nisam smio, niti sam htio učiniti. U pitanju je, nedvojbeno i neupitno, nesporno, čisti politički progon. Titoistički. Od živih, ali i dokončanih Titića. Drakule, naime, niti u grobu nemaju mira. Kao i uvijek. * * *
Došao sam pola sata prije početka glavne rasprave. Tramvajem. Htio sam isključiti obitelj. Za sve njih bio bi to ogroman stres. Vidjeti kako se na mene otresaju kao na balavca, bez imalo poštovanja, barem prema mojim godinama, ako već nimalo ne uvažuju sve ono što sam tijekom života učinio, za što sam se cijelim svojim bićem zalagao. Osim toga, iako me bezrezervno i u svemu podržavaju, članovi moje obitelji uopće nisu "društveni igrači". Ne mogu niti zamisliti da bi se prema nekome morali postaviti čvrsti. Kao i svi drugi, pravi katolici.
Sjeo sam na nekakvu klupu, izgleda predviđenu za patuljke, visoku koji 20 cm. Tik sam se nalazio uz ulaz u sudnicu. Nije bio u pitanju neki veliki plan, nego su me jednostavno zanimali oni jadnici iz Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ureda iz Dubrave. Nu, u hodniku nisam primijetio nijedno lice koje bi odavalo takav pedigre. Nitko mi nije prišao, a trebali su me upravo oni predvesti sucu. Ne će biti da im se to činilo neugodnim? Znakovito. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
