| POLITIČKI AZIL U SLOVENIJI (12) |
|
|
|
| dr. sc. Tomislav Dragun | |
| Ponedjeljak, 17 Prosinac 2007 | |
|
Novo psihijatrijsko vještačenje, 2. dio
"Dragun i Centar za socijalnu skrb Dubrava."
Upravo tako nas je pozvala zapisničarka (dakako, da je to ona saznat ćui tek tijekom glavne rasprave). Ulazim prvi. Za mnom se ušuljala mlađa djevojka. Znam ju. Socijalna radnica iz Dubrave. Pa, gdje je bila dosad? Gledam sudnicu. Nekoliko stolova spojedno u potkovu, krajevi koje su okrenuti vratima. S desne strane zapisničarka koja nas je pozvala ući. Sutkinja je onda ona gospođa što sjedi lijevo. Ne mogu pogriješiti. Izgleda mi kao ... Bože moj. Odmah mi mozgom sinu: Kafka i "Proces". Točno onako. Na stolovima hrpa spisa. Procjenjujem debljinu te naslage. Barem 30 do 50 cm. Tko to može sve pratititi, kamo li "sažvakati". "Sjednite" - reći će sutkinja. "Gdje" - pitam. "Gdje hoćete." Odabirem desni kraj potkove. Vidim tamo praznu stolicu. Naslagu spisa ne mogu izbjeći. Virim iznad njih i pogledavam prema sutkinji. "Zašto mi šaljete podneske u zadnji trenutak. Dopis sam tek jučer primila. Nisam ga stigla ni pročitati?" - obraća se sutkinja socijalnoj radnici. "Oprostite g-đo sutkinjo, ali mi se čini da je to moj podnesak" - reći ću. Sutkinja prešućuje moju primjedbu. "Tko mi je onda ovo poslao?" - nastavlja sutkinja. "Ja" - usuđujem se upasti u riječ. "U toj kuverti nalazi se moja knjiga 'Dušan Vujić i ortaci u pljački državniih robnih zaliha'. Opisan je cijeli ovaj moj slučaj. Ubacio sam i mišljenje psihijatrice Kozarić-Kovačić, i to na hrvatskom i na engleskom jeziku." Sutkinja otvara kuvertu. Vadi knjigu. Očito, nije ju čitala. Drži ju u ruci. I meni, koji i dalje virkam iza one gore spisa, čini se pozamašnom. "Ostavite ju ovdje." - reče činovnici. "To je dokazni materijal " - bunim se. "Ne, ne izuzimam ju iz spisa. Samo ne treba ju stalno nositi gore-dolje." Što li joj to znači "gore-dolje"? Ne usuđujem se pitati. Mogao bih pokvariti ugođaj. Osjećam se dobro. Nisam ni malo uzbuđen. Čak mi se, unatoč kafkijanskoj atmosferi, i sutkinja počinje činiti simpatičnom. Ne, ne mogu reći da mi se sviđa. I ona je preko leđa prebrdila dosta ljeta. Ne koliko ja, ali ... Bolje je ovako, čovjeku bi svašta moglo pasti na pamet. Ne mogu svejedno otrpiti, pa kažem: "Pred Hrvatskom je velika budućnost, kad su i luđaci počeli pisati knjige." "Ne razumijete vi to. Jedno je inteligencija, a posve drugo ... " Nije rekla što drugo. Da, zamalo zaboravit. Htio sam dodati nešto i o Staljinu, o sovjetskim psihijatrijama, o Golom otoku, ali me prekinula. "Što imate reći na prijedlog Centra za socijalnu skrb Dubrava?" "Protivim se. Preuranjen je. Ministar zdravstva se još nije očitovao (Tko li će to sada, nakon izbora, biti?). Osim toga, čini mi se da sam pod zaštitom Europske unije. Zatražio sam politički azil." |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
