Sanaderove pouke iz Hrvatske naspram velike Srbije moralno i politički neprihvatljive

U odgovoru na najnoviji pandemonij u Beogradu, što ga je podigla iz groba Srpska radikalna stranka sa svojom velikosrpskom ideologijom u žarištu srpske politike – u srpskom parlamentu, hrvatski premijer Sanader pravo reče da “Hrvatska ne može biti neutralna upravo zbog svoje teške povijesti.” ("Problemi sa susjedima / Sanader: Ideja o Velikoj Srbiji nije još umrla," Javno, 15.05.07)

"Velika Srbija jest mrtva, ali stranka koja promiče tu ideologiju dobila je najviše glasova, kazao je jučer Sanader ističući važnost NATO-a."

"Velika Srbija jest mrtva, ali stranka koja promiče tu ideologiju dobila je najviše glasova. Da smo 1991. godine bili članica NATO-a..."

Da smo bili... Sanaderu. Ne znamo što bi bilo da je bilo, ali znamo što jest. Bile su hrvatske oružane snage koje je predvodio general Ante Gotovina, što su skupa sa SAD-om isplanirale združenu vojnu operaciju Oluja. Porazile su i otklonile ugroz velike Srbije kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Premijer je trebao naglasiti  njihovu važnost kada je riječ o 1991.-1995.

Ako je užas velikosrpskog ugroza iznova na hrvatskome vidiku, kao što uistinu jest, za to je kriv Sanader i njegova ne samo "neutralna" nego i "puna i bezuvjetna" suradnja s Carlom Del Ponte s kojom je sklopio politički dogovor o izdaji heroja hrvatskog Domovinskog rata.

Sanaderova je slijepa suradnja s političkim sudom u Haagu dovela do lažnih optužnica, te trajnih ugroza, i ucjena Hrvatske, od Beograda i Haaga.

Većina hrvatskih susjeda, dobre ili loše volje, sada prekraja mape kako im se svidi, jer hrvatska službena politika kontinuirano pokazuje krajnju slabost pri obrani hrvatskih nacionalnih interesa i pretvara Hrvatsku u olak plijen upravo svima.  

Dok Srbiji želi "prosperitet", "Srpsku prijetnju za samostalnost Republike Srpske u BiH, Sanader, jasno, ne namjerava podržati." "Mi želimo jednu jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i takve srpske prijetnje Hrvatska neće podržati - poručio je"

Zašto je onda Sanader isporučio Haagu Hrvatsku i njezinu operaciju Oluju 1995., kad je Oluja okončala velikosrpske težnje i prema Bosni i Hercegovini? Također je zašutio - i ušutio sve u hrvatskoj javnosti - o posljednjim haaškim političkim skandalima na štetu te iste Bosne i Hercegovine, te nadasve na hrvatsku štetu, a u ušutkivanju se pokazao notoran, ako ne i tiranin.

Što god kanio Sanader, na njega se ne može računati. Kad je isporučo hrvatske generale Haagu, posve suludo, nije predvidio novi velikosrpski ugroz. Sad priznaje propast svoje politike i izjavljuje: "Ideja o Velikoj Srbiji nije još umrla."

Jednako, Sanader nije identificirao djelotvorne mogućnosti i sredstva odvraćanja tog ugroza, unatoč poučku iz 1991.-1995. On se pokazao sposobnim tek pri "identificiranju, lociranju, uhićenju i isporuci" hrvatskih generala Haagu. Ni Milošević mu nije u tom ravan.

Jasno, Sanader nije osoba koja je kompetentna povesti Hrvatsku u NATO. Da su NATO zemlje izdale svoje hrabre generale kao što je Sanader izdao hrvatske, tko bi tad obranio Hrvatsku 1991. i kasnije? Njegova hipoteza o NATO-u je apsolutno besmislena s pozicije razumnih načela nacionalne sigurnosti. Kontradiktorna je politici koju vodi s Carlom Del Ponte, i događaji u Srbiji su jedino to dokazali.

Temeljno načelo nacionalne sigurnosti u NATO zemljama sastoji se u osiguranju vlastite sposobnosti za obranu prije oslanjanja na bilo koju drugu, uslijed nacionalnog ugroza. NATO zemlje štite svoje vlastite interese na svim razinama nacionalnog života. O čemu ovisi sposobnost za to? O visoko odanom i kvalificirianom vojnom osoblju, što je ključ uspjeha odvraćanja i poraza nacionalnih ugroza.

Stoga, Sanader nije samo neutralan, nego i u odricanju. Ignorira i poriče ulogu hrvatskih snaga 1991.-1995. naspram velikosrpskog ugroza, unatoč njihovoj tada dokazanoj sposobnosti obraniti Hrvatsku. General Gotovina, istinski europski, zapadni, profesionalni vojni zapovjednik, dokazao je svoju sposobnost pri odvraćanju velikosrpskog ugroza, ali je postao glavni cilj progona za Sanadera i Carlu Del Ponte.

Stoga, Sanader ostaje neutralan, ignorantan, u odricanju i poricanju, i ne ističe što je istinski bitno u svezi hrvatske novije povijesti i hrvatskih heroja u ratu za neovisnost, nego nekakava "da smo bili..." To je puno gore nego biti "neutralan" i nije niti moralno niti politički prihvatljivo kako za Hrvatsku tako ni za jednu NATO zemlju.