| S JOSIPOM MANOLIĆEM ODMAH - U REMETINEC (3. dio od 3) |
|
|
|
| prof. Goran Jurišić | |
| Ponedjeljak, 17 Prosinac 2007 | |
|
PROSVJED ZBOG POLITIKE SUSTAVNOG BOJKOTA RASVJETLJAVANJA ZLOČINA KOMUNIZMA OD STRANE VLASTI REPUBLIKE HRVATSKE
Vlasti Republike Hrvatske, koje se zaklinju u svoje europejstvo, u civilizirani poredak Zapada, u liberalnu demokraciju i načela pravne države, nisu ispoštovale niti jednu jedinu preporuku iz rezolucije br. 1481 Vijeća Europe o Nužnoj osudi zločina režima komunističke partije u Istočnoj i Srednjoj Europi, od 25. siječnja 2006. godine, osim što polažu vijence u Bleiburgu, i time zavaravaju javnost da „brinu“ o žrtvama komunizma/titoizma.
Na tragu toga je i deklaracija Hrvatskog sabora iz 2006. o osudi zločina komunizma, donijeta na pritisak Vijeća Europe, i koja je bez posljedica u društvu Republike Hrvatske, što je znak da je izglasana samo formalno, reda radi. U stvarnosti vlasti Republike Hrvatske ne mare za žrtve komunizma i njihove obitelji koje nisu uzele u zaštitu, niti potiču istraživanja o zločinima komunizma i rasvjetljavanje komunističkih zločina, te prosvjećivanje stanovništva, a glavni urednici medija uglavnom su se pridružili vlastima u bojkotu istine o totalitarnom komunizmu. Istovremeno vlasti i većina odgovornih urednika medija krivotvore povijest, i jugoslavenski komunizam (titoizam) predstavljalju antifašizmom kako bi imali izgovor da ne moraju moralno-politički osuđivati nekadašnje funkcionare Saveza komunista Hrvatske i SKJ, i zapovjednike OZNE i UDBE i njihove doušnike. Pravosuđe u Republici Hrvatskoj se izgovara kako nema svjedoka o partizanskim ratnim zločinima i ratnim zločinima jugoslavenskih komunista, iako to nije istina da nema svjedoka, a s druge strane ne želi kazneno prijavljenim partizanskim komandantima suditi po zapovjednoj odgovornosti, iako istovremeno zapovjednicima Hrvatske vojske, optuženima za ratni zločin i stradanja daleko manjeg broja ljudi, sudi po zapovjednoj odgovornosti. ZLOČIN BEZ KAZNE, za partizane i jugoslavenske komuniste, koji prolazi u Republici Hrvatskoj pod vlašću predsjednika Mesića i premijera Sanadera, je znak da predstavnici vlasti ne misle ozbiljno kada tvrde da reformiraju hrvatsko pravosuđe, koje se ponaša na titoistički način, i ne misle ozbiljno kada tvrde da su privrženi demokraciji i načelima pravne države, jer nisu, a dokaz je da partizanski i komunistički ratni zločinci umiru bez kazne, i da doslovno niti jedan od njih od 1990. do 2008. nije procesuiran, čime vlasti krše Ustav koji propisuje da su svi hrvatski građani ravnopravni pred Ustavom. (Očito građani nisu ravnopravni jer ima „ravnopravnijih“koji uživaju privilegij da se na njih ne primjenjuje kazneni zakon Republike Hrvatske.) Uz to niti jedan grad u Republici Hrvatskoj, kao niti glavni grad Zagreb, nema Trg žrtava komunizma, i memorijalno-edukacijski centar i muzej žrtava i zločina komunizma, te ne postoji državna institucija koja sustavno prikuplja građu o komunističkim/titoističkim zločinima, iako u Republici Hrvatskoj ima preko četvrt milijuna žrtava komunizma/titoizma. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
