| S RIJEČI NA KONKRETNA DJELA |
|
|
|
| Josip Kokić | |
| Ponedjeljak, 05 Travanj 2010 | |
|
ŠTO JE NUŽNO SHVATITI I U ŽIVOT PROVESTI KAKO BI ZAŽIVJELA USKRSNA PORUKA U DRŽAVI HRVATSKOJ
Govorenje, pisanje, poticanje na izlaz iz ove duhovne i materijalne krize je dobro i nužno, ali i to ima svoj uvjetno govoreći kraj. Na scenu moraju nakon riječi stupiti konkretna djela, jasno u skladu s riječima i onime za što se domoljubna javnost zalaže, kako bi uzeli sudbinu u svoje ruke.
Hrvatska nakon ovih proteklih dvadeset godina, koje nam služe i na veliku čast, ali i nažalost na sramotu, jer san i ciljevi za kojima smo težili nisu ostvareni u mjeri koja nam pripadaju i žrtvama koje su položile svoje živote za te ciljeve, a one su enormno velike, pogotovo ako ih promatramo kroz posljednjih barem sto godina. Zar nevine žrtve uopće mogu biti uzaludne, jer ako su uzaludne tada smo mi živi isključivi krivci, bilo šutnjom, bilo pasivnošću na sva aktualna zbivanja i prepuštajući našu budućnost u ruke manjine, tog povijesnog sloja koji je uvijek služio tuđinu, a nikada svojem narodu. Da bi ostvarili zaokret u svim segmentima društva, jasno na kršćanskim načelima nužno je učiniti slijedeće hrabro i učinkovito: 1. Svegrađanskim pritiskom na vlast i institucije države ostvariti akt milosrđa i oprosta za sve koji su počinili određena zla u vihoru rata, od ubojstava do gospodarskog kriminala, bez obzira na nacionalnost, vjeru i ideologiju. Uvjet za to bi bila spoznaja istine do koje je moguće realno doći, povrat imovine koliko je to realno moguće i započeti život od te nulte točke u interesu opstanka i vlastite budućnosti naroda i države. 2. Sva zla koja bi se od tada događala, podlijegala bi pravnim sankcijama primjerenim civilizacijskim dostignućima. U tom slučaju nitko, ama baš nitko, ne bi se mogao izvlačiti nikakvim okolnostima, jer dobio je šansu koja se ne smije nikako zlorabiti. 3. Energija koje se enormno troši na sve naše sukobe i suprotnosti, a koje tuđini vješto i uporno zlorabe na našu štetu, uzimajući nam našu budućnost, upotrijebiti za opće dobro naroda i države. 4. Do daljnjega ne ulaziti u nikakve integracije, dok ne budemo doista svoji na svome i ne postignemo zavidnu razinu dostojnu života čovjeka. Hrvatska za to postignuće ima sve uvjete s obzirom na broj žitelja, veličinu i položaj Lijepe naše. Najveći krivac za stanje u kojem jesmo jest politika koja o svemu odlučuje u ime naroda a bez naroda, posebice od konačnog stvaranja države, slobodne i samostalne. Tu krvavo stečenu slobodu i samostalnost nam oduzimaju iz dana u dan sve ove godine, i to ne prestaje, već se sve više uvećava do konačnog rastakanja. 5. Međunarodna zajednica predvođena državama koje nam nikada nisu željeli dobro, i koji su naš obrambeni Domovinski rat proglasili zločinačkim, obuhvaćajući praktički cijeli hrvatski korpus, ne zaslužuju naše poštovanje, a kamoli naš ulazak u te integracije. U to su izrazito uključeni naši prvi susjedi sa istoka i zapada. Ta ista grupacija sada nas želi što prije ugurati u svoju mrežu, jer uviđaju da otpor naroda sve više raste protiv te integracije. 6. Organizirati respektabilan susret i duboko promišljen razgovor svih sa svima, uključujući na prvom mjestu katoličku Crkvu, nacionalne manjine, kao i ostale vjerske zajednice, uz objektivno i izravno (uživo) praćenje medija. Uvjet za to bi trebao biti da sve brojne manjinske zajednice jasno kažu da su politički Hrvati, i da je RH njihova domovina. Otvoreno govoreći, to se ponajprije odnosi na najbrojniju, dakle srpsku nacionalnu manjinu. Njihovo ponašanje tada mora biti u skladu sa tim uvjetom, jer RH svima, pa i njima jest i osigurava sva suvremena prava, čak i veća od onih država koje nas permanentno kritiziraju. 7. Vremena za tako nešto je vrlo malo i svi prozvani i pozvani neka se očituju ne po onome tko govori već što govori i za što se zalaže. Naravno na prvom mjestu sa punim pravom očekujem javno očitovanje svoje katoličke Crkve po biskupima, pastirima Crkve. Ukoliko se to ne dogodi, dogodit će se narod po svojoj biti, po svojoj katoličkoj vjeri i po svojem genu koji nas je i održao cijelu dugu povijest. Tolike nepravde i patnje koje narod doživljava i trpi Bog neće zanemariti. Upravo u ovo Uskrsno vrijeme gledamo povijesne filmove i Božju providnost za one koji su ga slijedili i one koji su ga odbacili i razapeli, pa mira i spokoja ne mogu i neće nikada naći ukoliko se ne okrenu Bogu stvoritelju. O svemu ovome ili slično ovome već godinama pišem. Osobno sam još 2000-te izlagao u saborskom Odboru za znanost, a nedugo iza toga i osobno nadbiskupu Bozaniću neposredno prije konferencije HBK u Poreču i dao mu sve napisano. Nažalost sluha i odjeka nije bilo ni na jednoj strani. Sada je nova šansa, Uskrs je i ako bude odjeka, pozitivnog odjeka, bez obzira na sve moje kritike prema njegovom javnom djelovanju, pružiti ću mu ruku pomirenja i zaboraviti sve što je bilo negativno u prošlosti, kao što sam već i učinio 16.7.2001. u susretu s njime na nadbiskupskom dvoru. Susret su upriličili sada pok. Franjo Kuharić i tadašnji nuncij Enaudi. Sretan Uskrs svim čitateljima i ljudima dobre volje !
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
