|
SDP NIJE PROIZAŠAO IZ NARODA |
|
|
|
|
Josip Kokić
|
|
Utorak, 24 Studeni 2009 |
ODNOS HRVATSKIH VLASTI PREMA JOŠ UVIJEK MOGUĆOJ LUSTRACIJI I KAKO JE POSTIĆI?!
Ta tema zaokuplja hrvatsku javnost već dugi niz godina, ali sve dosadašnje vlasti to uporno izbjegavaju. Tome se nije čuditi, jer se sama lustracija ponajviše odnosi upravo na njih, na vlast koja je proizišla iz komunizma. SKH je oblikovao svoj novi naziv u SDP- Stranka demokratskih promjena. Te demokratske promjene se nisu nikad ni dogodile, jer ta stranka nije proizišla iz naroda, već se je totalitarnim putem narodu i nametnula, u vremenu kad je sila nametala sustav vladanja, a ne volja naroda u slobodnim izborima. Svu imovinu koju su uzeli od naroda su i zadržali, kao i svu vlast bez obzira na nazive stranaka, jer su se posvuda umrežili. Sretna i nesretna okolnost bila je u osobi Franje Tuđmana, kojeg je narod prihvatio, jer njegova promidžbena i gromoglasna retorika bila je jasna poruka sa željom stvaranja države. Poruka je bila dosta vijugava, od konfederacije pa do odcjepljenja od Jugoslavije. Vrijeme i događanja odvijala su se tako da je na referendumu narod glasovao za samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku. Povratka više nije bilo, a velikosrpska ideologija i njeni generali su živjeli za dan kad će upotrijebiti oružje protiv svih nesrpskih naroda u cilju očuvanja tzv. Srboslavije. Hrvatski ortodoksni srbo-komunisti više nisu imali izbora, nego se opredijeliti za RH i promatrati sa strahom daljnji razvoj događaja. Hvala Bogu bilo je i bivših komunista koji su sa zadovoljstvom dočekali tu promjenu i iskreno željeli pomoći i iskupiti se zbog svoje pripadnosti jednom totalitarnom sustavu.
Ivica Račan imao je priliku i kao opozicija i pozicija shvatiti postojanje RH, kao samostalne države i pokrenuti neovisno o svemu, lustraciju svoje stranke ne na riječima već na djelima. Bio sam izravni svjedok tog vremena i promatrao njihovo ponašanje. Do 2000-te godine nisu pravili neke vidne pogreške koje bi bile svima uočljive, jer je to umjesto njih činio HDZ u tolikoj mjeri da su oni samo čekali njihovo urušavanje u narodu i svoju priliku da ponovo i formalno zasjednu na vlast. Tuđmanov zov na pomirenje, brojne abolicije agresora, pretvorba i privatizacija po principu komu ništa – komu sve, toliko su osokolile i ohrabrile njihovu ćud, a dlaka im je ionako poispadala tijekom vremena, pa su dolaskom na vlast krenuli u veliku ofenzivu protiv naroda i države a u interesu tuđina i svoje nezasitne sebičnosti. Najrigidniji članovi poput Linića i sl. u sprezi s HNS-om, HSLS-om, autonomaškim IDS-om, odmah su doveli EZ u Zagreb i dali punu potporu nazivu Zapadni Balkan. Mesić, kao činovnik bjelosvjetske administracije dao je veliki doprinos tome, u funkciji predsjednika RH. Krug se je zatvorio i daljnje rastakanje naroda i države je snažno nastavljeno. Ako netko misli da je to djelo samo SDP-a i inih, grdno se vara. HDZ sa svim svojim šutljivim članstvom u ovih punih šest godina je pokazao i dokazao da među te dvije stranke, dakle HDZ-a i SDP-a nema u biti nikakve razlike, a u interesima se itekako međusobno grličaju, tko će više i bolje grabiti nacionalnu imovinu i rastakati hrvatski korpus, doslovce pljujući jedni po drugima. Upravo po tome se i vidi njihova pupčana bliskost, o čemu sam odavno pisao, rugao se lonac loncu, a oba su crna, da crnja ne mogu biti. Tražiti i upozoravati te i takove na lustraciju zvuči kao utopija, ali naša domoljubna i rodoljubna dužnost je bez obzira na sve, zboriti i govoriti i ukazivati dok se to na kraju ipak ne dogodi. Nisu u pitanju samo ti stari ortodoksni kadrovi, već znatno više njihovi klonovi, dakle mladi ljudi. Eto i njihov sadašnji predsjednik Zoran Milanović, u kojeg smo polagali nade da će ostvariti te dugo očekivane promjene u SDP-u, do toga nije došlo, već su se pretvorili u jasne i svakom vidljive izdajnike nacionalnih interesa, a u korist tuđina i svoju osobnu. Pravi primjer njihovog licemjerja jest sramni sporazum sa Slovenijom upravo na čelu s Milanovićem. Drugog studenog kritizirao je premijerku čitavog dana da bi navečer zajedno ušli u isti vlak u cilju isporuke hrvatskog teritorija Sloveniji. Čak su to i ratificirali, a ključnu ulogu u postizanju dvotrećinskog postotka u Saboru upravo je odigrao SDP u svojem veleizdajničkom izdanju. Time je stavljena točka na i, te po mojem dubokom uvjerenju LUSTRACIJA postaje suvišna, jer se ona ne odnosi na veleizdaju i njene nositelje. Sve napisano se odnosi i na odvjetnika Nobila, Šeksa i sl. (obojica su bili javni tužioci u doba komunizma, a nikad nisu pokazali naznake promjena i iskupljenja). Samo narod izlaskom na ulice, mirno, uporno i dostojanstveno sa svijećom i krunicom oko vrata može izboriti njihov odlazak iz javnog života, a svaki tzv. izbori samo im produžuju ostanak, i to je moja poruka svim ljudima dobre volje, koji vole i cijene svoju Domovinu i sve žrtve koje su položile svoje živote, kao i one kroz cijelu našu povijest, da bi konačno bili svoji na svome, jer ovo su posljednje šanse za naš opstanak. Profesor Čović je nedavno u emisiji Lica nacije izrekao jednu važnu misao a koja otprilike glasi, ovo je možda posljednja povijest Hrvatske u svojem subjektu i identitetu.
|
|
