Predsjednik Mesić ovih nas je dana ponovno „obogatio“ još jednom od svojih čuvenih izjava, koje su dostojne toga da uđu u anale svjetskih gluposti.
Ovog puta, ne samo gluposti, nego i pokvarenosti.
Komentirajući slučaj bivšeg suca Ustavnog suda Vice Vukojevića, Mesić je izjavio kako s njim nitko ne bi dobrovoljno otišao u krevet, dajući tako indirektnu potvrdu da je Vukojević kriv za silovanje koje mu se pripisuje.
No, ovaj je put Mesićeva izjava daleko perfidnija nego li to izgleda na prvi pogled.
Priča o navodnom silovanju koje je navodno izvršio Vice Vukojević ponovno je, nakon dosta godina, aktivirana u javnosti prošle godine. U nevjerojatno prikladnom trenutku za Udbu, kao i za njenog bivšeg (?) šefa.
Naime, Vukojević je prošle godine svjedočio pred Višim zemaljskim sudom u Munchenu u procesu protiv nekadašnjeg agenta Udbe Krunoslava Pratesa, kojem se sudilo za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
U svojem svjedočenju, Vukojević je dao i neke spoznaje o upletenosti Josipa Perkovića u to ubojstvo.
Nakon toga, za Vukojevića se otvorio pakao.
Odjednom, nakon neobjašnjive duge šutnje, ponovno se pojavila priča o pokušaju silovanja žene još iz 1993. g, koja o tome malo šuti, malo govori, kako joj već odgovara, ili kako joj kažu da mora raditi. Ukoliko uopće i postoji.
Mediji, koji su do tada stidljivo pratili suđenje za ubojstvo, odjednom gube i to malo interesa za njega i glavni im cilj postaje čovjek koji se usudio optužiti šefa Udbe u procesu za ubojstvo.
Ubojstvo Đurekovića pada u drugi plan, glavna zvjezda je Vukojević i optužba za silovanje.
Ne može Vukojevića spasiti ni činjenica da je bezbroj puta proganjan i zatvaran za vrijeme Jugoslavije od te iste Udbe, on je unaprijed označena žrtva koja mora biti podnesena kako nitko ne bi naudio onima koji su nas desetljećima ubijali i zatvarali.
Ako se uzme u obzir Vukojevićev rad u Saborskoj komisiji za žrtve rata i poraća, te činjenica da su imenima i prezimenima bili navedeni oni koji su ubijali Hrvate, jasno je da je još devedesetih Vukojević predstavljao ogromnu opasnost po Udbu.
Optuživali su ga za sve i svašta, iako mu optužbe nikada nisu mogli dokazati.
Ovaj put, očito su odlučili da ga maknu iz javnog djelovanja za sva vremena.
I tako je naša Udba još jednom dokazala koliko je moćna i kako prolaze oni koji se i dan danas usude javno progovoriti o njenim zločinima.
Od svjedoka, Vukojevića su pretvorili u zločinca, a nitko više ništa nije čuo o suđenju za Đurekovićovo ubojstvo, izuzev objave da se isto prekida radi nedostatka suradnje od strane hrvatske Vlade.
Napadajući Vukojevića, Mesić u stvari brani Udbu i Josipa Perkovića, što nije nikakvo čudo ako se uzme u obzir da je Perkovićev sin, Saša Perković, Mesićev dugogodišnji savjetnik i osoba od povjerenja.
Pa tako, ne treba Mesića nikada podcjenjivati.
Jer, koliko god glupih i nesuvislih izjava dao, zna on dobro tko mu je prijatelj i koga mora štititi, zna tko ga je doveo i tko ga drži na vlasti.
Hrvatska se nikada nije riješila Udbe i nikada neće, sve dok njeni šefovi i dalje nesmetano upravljaju politikom, bilo direktno, bilo kao produžena ruka predsjednika Republike.
