DUH PUŠTEN IZ BOCE ZOVE SE HRVATSKA

Diana Majhen

Subota, 20 Prosinac 2008

Domovinski rat u školskim udžbenicima Sveprisutni vodeći hrvatski „antifašist“ Stjepan Mesić, koji u predasima od gostovanja po skupovima „antifašista“ povremeno pjeva Juru i Bobana, ponovno je osvanuo na nekom skupu „antifašista“. Ovaj put kao govornik na Okruglom stolu "Antifašistička Hrvatska (1941.-1945.) u srednjoškolskim i osnovnoškolskim udžbenicima povijesti", održanom u Zagrebu u organizaciji Savjeta antifašista Republike Hrvatske. Moguće su tzv „antifašisti“ umislili da su vitezovi Okruglog stola. Koliki im je životni vijek, sudeći po broju onih koji još uvijek primaju mirovine, bit će da su ne potomci, nego izravni sudionici istog. Sljedom toga, Stjepan Mesić moguće umišlja da je kralj Artur. Samo što se ne trudi izvaditi mač iz stijene, nego zabija nož u leđa hrvatskom narodu i Hrvatskoj na svakom koraku. Počevši od svog svjedočenja u Haagu, pa do današnje „briljantne“ izjave kako je devedesetih godina u Hrvatskoj pušten duh iz boce, čime je, kaže Stjepan Mesić „dopušteno da malobrojni ustašonostalgičari nametnu prikaz nedavne povijesti koji je rezultirao trovanjem mlade generacije, a uz politiku, najpogubniju ulogu u tome su odigrali povijesni udžbenici, a ne mogu i neću amnestirati ni medije". Ova izjava ide u prilog teoriji kako si Stjepan Mesić doista umišlja da je kralj Artur. Njegova je jedina istinita i on je valjda od nekog antifašističkog boga pozvan da posvuda nameće svoje mišljenje i dijeli pravdu. A tko se sa tom istinom ne slaže, automatski postaje ustašonostalgičar.   Zanimljivo je to da se Stjepan Mesić osvrnuo na školske udžbenike. Školski udžbenici su upravo ono čime bi se Stjepan Mesić trebao baviti. Ima samo jedan mali problem, isti su pisani na hrvatskom jeziku. A što Stjepan Mesić misli o hrvatskom jeziku znamo već godinama. Pa još je kao delegat jugokomunističkog Sabora 1967. godine tražio zatvorske kazne za potpisnike Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku. I sada netko takav govori o hrvatskim udžbenicima? Smatra Stjepan Mesić kako se u školi treba više učiti o zlodjelima koje su ustaše počinile te govoriti o tome kako je u stvari došlo do Bleiburga. Kako ja to shvaćam, treba se djeci od malih nogu servirati da je Bleiburg bio prihvatljiv čin osvete, što je Stjepan Mesić inače do sada nebrojeno puta spomenuo. Nije Stjepanu Mesiću izgleda dovoljno onih skoro pet desetljeća lažne hrvatske povijesti koju smo morali učiti u školama. Izgleda da je mišljenja kako se i nove generacije trebaju zatrovati lažima, sve u duhu bratstva i jedinstva, obavijeno „antifašističkom“ istinom. Naravno da se Stjepan Mesić niti jednom jedinom riječju nije osvrnuo na to što se o Domovinskom ratu u školskim udžbenicima govori tek na dvije-tri stranice, što naša djeca u školama ne uče ni tko su naši heroji, ni što su nam sve Srbi napravili u tom ratu. Ono što se dogodilo prije nekoliko godina nije vrijedno Mesićeve pažnje. Ali zato ono što se dogodilo prije više od 60 godina traži svu njegovu angažiranost. Nadam se da će se hrvatska povijest ipak jednom učiti u hrvatskim školama, ona prava, istinita. I da će Stjepan Mesić u njoj zauzeti svoje zasluženo mjesto, najmanje cijelo jedno poglavlje. U kojem će se pisati o tome kako je htio zatvarati zagovornike hrvatskog jezika, kako je svjedočio u Haagu protiv Hrvatske i Hrvata, koliko je osuđenih četničkih ratnih zločinaca pomilovao, te koliko se zalagao za to da partizanski zločinci koji su ubijali civile, žene i djecu nikada ne izađu pred sudove i odgovaraju za svoja nedjela. Ima se što pisati o drugom hrvatskom predsjedniku, puno je toga. U međuvremenu, Stjepanu Mesiću mogu poručiti samo jedno: Duh koji je devedesetih godina pušten iz boce zove se Hrvatska. Neovisna država Hrvatska. I da Mesić i njegovi „antifašisti“ žive još tisuću godina, nikada ga više neće uspjeti vratiti u tu bocu.

 

« Prethodna		Sljedeća »