Nakon svega ranije izloženog, čovjek se i dalje doista mora zapitati gdje mi to živimo.
Ova Vlada bi svima nama trebala objasniti nekoliko stvari:
- koliko tužbi u životu čovjek može podići, a da ga ne proglase ludim?
- kojim zakonom je ograničen broj tužbi koji čovjek može podići?
- ukoliko čovjek podnese 500 tužbi, znači li to da je lud, iz razloga što u Hrvatskoj ne postoji 500 ljudi koji su počinili krivično dijelo i trebali bi za njega odgovarati?
Čini se da je g. Dragun uzet da posluži kao primjer svima nama koji bi se drznuli dignuti tužbu protiv nekoga tko je na vlasti, ili u bliskoj vezi s moćnicima.
Ne može se na drugi način objasniti to što se za njega traži psihijatrijsko vještačenje, obzirom da se radi o osobi savršeno zdravog razuma, hrvatskom intelektualcu, osobi s kojom dugo vremena surađujemo na opće zadovoljstvo, i od koje smo i dosta toga naučili. Njegov “grijeh” svakako nije neuračunljivost, nego hrabrost. Drznuo se tužiti one koji su do tada vjerovali da su nedodirljivi.
Ne znamo ni za jedan drugi slučaj u kojem se netko pokušava proglasiti ludim, kako bi se na taj način osporile i učinile nevjerodostojnim tužbe koji je isti podignuo.
No, nitko drugi nije ni tužio Savu Štrbca, Ivu Sanadera, Carlu
del Ponte, Stjepana Mesića i još mnoge druge i to jednog za drugim, redom.
Svjesni smo toga da živimo u državi koja ne poznaje ni slovo D od demokracije, u kojoj se sve istine iskrivljuju i prikazuju onako kako odgovara bogatim i moćnim. Znamo da je ova Vlada izbore i dobila na lažima, znamo da od naše Hrvatske, za koju su umirali, nije ostalo skoro ništa.
Ali do sada nismo znali da ćemo svi postati “ludi” ukoliko se drznemo i ukažemo na krađe, prijevare, nezakonita poslovanja, namještaljke i još iste uredno prijavimo i dignemo tužbu protiv odgovornih.
Hrvatska danas nema Goli otok.
Ali ima Ivu Sanadera, Stjepana Mesića i još hrpu takvih, koji će umjesto Golog otoka otvoriti ludnice za sve nepodobne.
Hoćemo li to dopustiti, ovisi isključivo o nama samima.
