| UVIJEK NA ŠTETU NARODA |
|
|
|
| Josip Kokić | |
| Subota, 06 Ožujak 2010 | |
|
RADNIČKA I SELJAČKA BUNA
EU ima svoju Vladu u Zagrebu, koja sve što čini, čini kako bi ugodila Vladi EU, a vlastiti narod i država im služe kao platforma za postizanje svojih osobnih ciljeva i hranjenje vlastitih frustracija. Njihova razina je čista mediokritetska, jasno bez imalo morala, jer kao takvi su najpodobniji i najposlušniji. Ako se netko i nađe kad uvidi svu pogubnost te poslušnosti, zna se kako završava, biva odbačen kao stara krpetina.
Aktualna premijerka je školski primjer tog profila, kao i svi oni koji je podupiru. Nema dana u godini kad na političkom tapetu nisu euroatlantske integracije i potpuno podavanje njihovim zahtjevima, koje revno ispunjavaju trošeći velike svote novca, pa nije čudo da narodu ništa i ne preostaje. Radnička i seljačka buna je jedini ispravan put, koji demaskira svu njihovu prljavu rabotu i krajnju bahatost i bešćutnost. Evo je sedmi dan petog štrajka glađu u Splitskoj željezari jadnih radnika, koje od vlasti nitko ne posjećuje i još k tome ih pozivaju u Zagreb na razgovor. Tko?! Pa ministar Popijač iz Udruge poslodavaca, koji je prije nego je postavljen za ministra javno na HTV-u izjavio kako je dobro da su hrvatske banke u rukama stranaca. Takav Kosorici treba, jer je i prisilno postavljena za premijerku od strane EU, EU koja se deklarativno tako zalaže za demokraciju i ljudska prava, da im već pjena curi iz usta. Njihovi nebrojeni trgovački centri diljem Hrvatske i Zagreba su grotla koja sišu hrvatski novac prodajući njihovu robu, a zatirući i gušeći proizvode hrvatskih seljaka i radnika do potpune eutanazije. Doista živimo u robovlasničkom sustavu, gorem nego onom iz povijesnog razdoblja, zato ova pobuna radnika i seljaka, mirna i dostojanstvena može biti prekretnica ili konačni zaokret u politici o kojem se govori od samih početaka stvaranja države, a nikako da se dogodi. Tko je uništio hrvatskog radnika i seljaka? Pa tzv. naša vlast podupirući enorman uvoz i gašenjem vlastite proizvodnje svega i svačega. Krajnji im je cilj uništiti obiteljsko gospodarstvo do kraja kako bi bili potpuni ovisnici bešćutnih moćnika, inozemnih i tuzemnih. Ista politika se vodi i u svim drugim zemljama, a još prije petnaest godina sam javno pisao kako su se vlasti diljem svijeta odcijepile od svojih naroda služeći programiranoj globalizaciji. Mediji i komunikacije su u tome odigrali ključnu ulogu. Evo slušam današnji poligraf hrvatskog radija, petak 5.3.2009. i vidim svu farsu i voditeljice (koja vjerojatno ima teški gastritis) i predstavnike vlasti Čobankovića i Friščića, izlizanih tzv. političara. Voditeljica čak jednoj regionalnoj stranci, HDSSB, stranci Slavonije i Baranje zamjera njeno političko djelovanje, a zbog toga i postoji. Pa Slavonija je nekada bila žitnica Europe, a danas prosjakinja. Pa koga bi gosp. Šišljagić trebao štititi i podupirati, kad su svi argumenti na strani seljaka i radnika. Maknuti politiku iz biti problema, znači maknuti demokraciju i ljudska prava, a to znači po definiciji politike ukloniti zalaganje za opće i javno dobro. Gospođo voditeljice, prešli ste svaku mjeru morala i profesionalnosti, a niste jedini u medijima. EU administracija u sprezi sa svojom Vladom u RH bacila je kost-mamac o preko tri milijarde EUR-a koje planiraju uložiti u RH ulaskom u EU, što je u biti samo mamac i ništa više. Pritom stave toliko administrativnih prepreka, da na kraju od toga ne bude skoro ništa. Ključno pitanje čiji to oni novac nude, SVOJ ILI NAŠ?! Pa taj novac je izvorno hrvatski, izvučen iz Hrvatske preko njihovih banaka i raznih drugih kanala, enormnim kamatama i uvozom u RH. Uostalom zar samo iz gospodarskog morskog pojasa ne crpe minimalno preko 300 milijuna EUR-a godišnje. Pa gdje je nastala ova svjetska financijska kriza? Upravo u tim euroatlantskim integracijama, putem gramzljivosti i korupcijom, a nas svrstavaju u rizičnu kategoriju i nabijaju nam pljačkaške kamate. Iz svega rečenog nužno je zaključiti kako ova radničko seljačka buna mora ustrajati do stvarnih i nužnih promjena u korist naroda i države, ili ako se opet dogodi neki truli izmanipulirani kompromis, tada će provalija biti posve otvorena, ali bojim se za sve nas, pa i one koji nam to čine. Teško je završiti ovaj osvrt i poruku a ne spomenuti po tko zna koji put hrvatske biskupe i njihovu šutnju. Da je, kako mi reče moj prijatelj, danas živ Stepinac, sigurno bi otvoreno i javno stao na stranu radnika i seljaka, a to znači cijelog hrvatskog naroda. Zašto šute, pa zato što je njihovo ponašanje i njihova investicijska politika podosta sukladna politici vlasti, čast rijetkim pojedincima, ali ako šute teško ih je izdvojiti iz opće percepcije koja vlada među vjernicima. Što nam preostaje nego uzdati se u Boga koji zna cijeniti tolike nevine žrtve koje su pale za slobodu i identitet hrvatskog naroda i države. BOG I HRVATI!!! |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|








